Sablažnjivo ponašanje posjetitelja kazališne predstave u Nottingham Royal Theatreu koji su, umjesto da uživaju u milozvucima mjuzikla "Titanic", uz glasne komentare pratili izvođenje slobodnih udaraca na kraju utakmice između Engleske i Kolumbije na svojim mobitelima, potpuno je izludjelo glumce.

Dotične dvije prostakuše, očito zalutale u teatar, "ne samo da su gledale jedanaesterce, nego su i svaki engleski pogodak proslavile s odobravanjem - tooooooo!", izvijestio je britanski tisak, iščuđavajući se dodatno nad činjenicom da je netko platio ne baš jeftinu kartu od 20 funti kako bi buljio u mobitel. Sve je to komentirao slavni glumac Niall Sheehy iz mjuzikla "Titanic" riječima upućenima publici iz Nottinghama: "Najgora ste publika pred kojom sam ikada nastupao". Nogometna utakmica poklopila se s kazališnom predstavom. Uprava kazališta priopćila je kako je osoblje prije predstave upozorilo ljude da ugase mobitele. Svatko tko posjećuje kazališne predstave i koncerte ozbiljne glazbe može posvjedočiti kakve se sve gluposti i opačine može čuti od idiota koji se znaju infiltrirati među publiku.


Dakako, Nottingham nije London, duboka je to engleska provincija, ali nije baš ni najgora selendra, s obzirom na činjenicu da u tom gradu živi 321.000 stanovnika, a šira urbana regija, koja uključuje i grad Derby, ima čak 1,6 milijuna stanovnika. Netko bi sa strane mogao ironično reći kako nad Nottinghamom još uvijek lebdi hajdučki mentalitet iz vremena Robina Hooda i Ivanhoea. Da u tome ima ponešto istine, svjedoči i naziv lokalnog nogometnog kluba Nottingham Forrest koji ima sjedište u susjednom gradiću West Bridgfordu.
Kada topovi govore, muze šute! To smo čuli milijun puta još od gimnazije (inter arma silent Musae), ali i vremena rata koji je poharao našu zemlju. Srećom, nogomet je, kao simulacija ratnog sukoba i svojevrsni preslik šahovske ploče na travnati teren, više-manje benigna športska igra u kojoj, hvala Bogu, nema mrtvih, ali ima ozlijeđenih, pa čak i onih sa slomljenom nogom. Sjetimo se samo našeg nogometaša Eduarda kojem su Englezi, prema jednoj teoriji, namjerno u igri polomili nogu kao osvetu za 3:2 za Hrvatsku na Wembleyju kada je gordi Albion izbačen s Europskog prvenstva. U nogometu ne nedostaje borbenih zastava i ratničkih pokliča, a ni hibridnog rata. Kada pijani Hrvati u svlačionici svojim prijateljima iz Kijiva na njihove čestitke uzvrate pozdravom "Slava Ukrajini!", tada u svjetskoj nogometnoj vladi FIFA-i nastaje prava pometnja i lov na glave onih koji su se drznuli konzumirati svoje pravo na slobodu govora, pa zamiriše i prava pravcata krv koja se svaki dan prolijeva u Donbasu.
Nogometna groznica nije zaobišla ni takva nježna bića kao što su plesačice slavnog Boljšoj teatra koje su u stanci baleta Glazunovljevog Rajmonda, posve domoljubno, budno pratile nogometnu utakmicu između Rusije i Španjolske.

Kako ne bi propala premijera rock-melodrame Branka Kostelnika "Osječki long, long play“, zakazana prošle subote u vrijeme održavanja utakmice sa Svjetskog nogometnog prvenstva između Hrvatske i Rusije, osječki je HNK prebacio tu predstavu na nedjelju. Uoči utakmice s Engleskom premještanje kulturnih događaja bilo je masovno. Sve to pokazuje da je nogomet mnogo više nego najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Draško CELING