Moram, ali baš moram citirati novinarskog barda Mladena Delića: „Pa ljudi, je li to moguće“?! Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva. Moguće je, ne sanjamo, koliko god se štipali, istina će ostati ista. Hrvatska je čudo, Hrvatska će se boriti za naslov prvaka svijeta! Još smo se jednom vratili iz „mrtvih“ i otišli do kraja. Zamislite, u nokaut-fazi smo sva tri puta morali loviti rezultatski zaostatak, ali sve smo to uspjeli prevladati. Na Lužnjikiju nije dobro krenulo. Primili smo rano pogodak i opet iz druge lopte nakon koje je došao prekršaj. Pospano su reagirali naši veznjaci na „odbijanac“. A onda još i zla slutnja. Zar će nam san o finalu opet ukrasti desni bek? U Francuskoj ‘98. Lillian Thuram, a sada Kieran Trippier. Zabio je strašan pogodak iz „slobodnjaka“. Nama je dugo trebalo da krenemo. Trebalo je ubrzati igru, osjetili su to Modrić i Rakitić, a kada smo izjednačili imali smo Englesku „na konopcima“, ali smo je propustili dokrajčiti. Sreća nam opet nije bila saveznik. Perišić dvije minute nakon izjednačenja uzdrmao je i vratnicu. Hrvatska je tih 15-ak minuta igrala kao u nekom transu, ali Englezi su to nekako preživjeli. I opet smo otišli u produžetke. No, tamo im nije bilo spasa. Zabio je Mandžukić najvažniji pogodak u svojoj karijeri i odveo nas u finale. Toliko se posljednjih dana pričalo o tome hoćemo li imati snage, Englezi su se sprdali s Rakitićem i Modrićem nazivajući ih „hodajućim mrtvacima“, a oni su im odgovorili tako što su opalili presing na englesku posljednju liniju u drugom produžetku. Čudo. To je jedina riječ. Zapravo, nakon što smo izjednačili, bio sam siguran da smo u finalu. Taj Perišićev pogodak jednostavno je pogodio Tri lava ravno u bradu. Teturali su po terenu i jasno se vidjelo kako nemaju ideju na koji način nas zaustaviti. Ostajemo u Moskvi, iz Hrvatske će u nedjelju doći još 100 čartera, a do nedjelje? Hoće li netko biti trijezan u Lijepoj Našoj? Teško, ali opravdano jer, ljudi, Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva. Ma, to treba dobro zaliti! Da, i igrat ćemo protiv Francuske. Ma, koga sad briga za to…