Još su mi svježa sjećanja, a dojmovi još neslegnuti nakon utakmice Hrvatska - Argentina. Odakle krenuti? Što prvo pohvaliti? Svakako taj naš momčadski duh. Dojmilo me se i kako su svi igrali, od prvoga do zadnjega, od igrača koji su počeli utakmicu do onih koji su ulazili u igru.

Kada smo se branili, branili su se svi. Kada su napadali, napadali su zajedno. Kada se trebalo potući... Vidi se taj izraženi momčadski duh, što je pravi put na velikim natjecanjima, a u čemu velike zasluge ima Zlatko Dalić. Nije to lako napraviti. Reprezentacija je to različitih karaktera, veličina, mora se suzbiti ego i stvoriti da svi dišu kao jedan. Najviše je taj momčadski duh bio izražen u načinu kako smo 'uštopali' Lionela Messija. Lavovski dio posla obavio je Brozović, ali nije on ulazio s Messijem u duel, nego upravo kontrolirao prostor u kojem inače djeluje Messi. A kada je trebalo s njim ući u duel, onda su ga preuzimali i Modrić i Rakitić, naravno i Brozović. I onda prema naprijed, imamo te naše brze igrače, Rebića i Perišića, koji su znali se sjuriti prema naprijed. U prvom poluvremenu nismo zabili, ali moj dojam je kako u tom dijelu igre nismo bili slabiji negoli u prvom poluvremenu. Naravno, moraš imati i malu dozu sreće, ali sreću trebaš i isprovocirati. Argentina je u prvom poluvremenu promašila prazan gol, darovala nam prvi pogodak. Međutim, kako smo mi izgledali uvjeren sam bio da ćemo kad-tad zabiti. Kada su naši igrači izišli na teren izgledali su mnogo bolje nego Argentinci. Naš govor tijela bio je mnogo ljepši, vidjelo se da smo mi opušteni, a oni u teškom grču. Djelovali su kao da su u ovu utakmicu ušli sa strahom. Vidjela se posebno nervoza na njihovom izborniku Jorgeu Sampaoliju. Nema laganu situaciju. Teško je uklopiti takve zvijezde kakve ima u napadu poput Messija, Aguera, Di Mariju, Higuaina ili Dybalu. Doista, ne volim kritizirati kolege, ali meni je prilično nejasna ova situacija kod njega što svaku utakmicu mijenja sustav i koncepciju. Pa se događa da otkriva toplu vodu, izmišlja neke nove sustave. Ne smatram kako je to dobro. OK, ako ti se dogodi da ti se igrači ozljede i jednostavno moraš prilagoditi profil igrača koncepciji igre. Međutim, iz utakmice u utakmicu gotovo mijenjati sustav igre pokazatelj je vlastite nesigurnosti u svoj rad. A tu nesigurnost mislim kako je uspio prenijeti i na momčad. No, pustimo Argentince. Važno je da Hrvatska izgleda dobro i da, prema mome mišljenju, imamo još rezerve. Rezerva je u ljudima s klupe, u reakciji igrača koji su dosad ulazili. Imamo Badelja, Kovačića, Kramarića, mislim da bi trebalo svakako odmoriti Mandžukića kako bi opet bio maksimalno spreman za osminu finala. Dobra je stvar što Dalić ostavlja dojam da je čvrsto na zemlji. Ostavlja dojam jako odmjerenog čovjeka, ali itekako svjestan našeg mentaliteta i kako u jednoj sekundi od euforije može se sve pretvoriti u totalno razočaranje. Kod njega nema euforije, a svoju odmjerenost čini mi se uspijeva prenijeti i na igrače. Uostalom, na raspolaganju ima jako iskusne igrače koji su prošli mnogo toga u karijeri. I oni su itekako svjesni kako je ovo bila velika pobjeda, ali još ništa nisu napravili i da im na ovom prvenstvu slijedi još jako puno posla. A što se tiče navijača, to čak nije ni loše, Uvijek je dobro da se među ljudima stvori ovakva euforija kakva se. čini mi se, sada događa. Takvi su, uostalom, navijači. Sastavni dio sporta i onoga što nas okružujue. Na njihovo ponašanje ni jedan trener ne može utjecati. Jedino što je važno kako će utjecati na svoju momčad.

Nenad BJELICA