Roditelji Ivana Krstitelja, Zaharija i Elizabeta dugo su bili bez djece. Kad je Elizabeta u svojim poznim godinama ipak rodila Ivana, opisuje Luka, svi su bili sretni: "Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome." Rođenje i prvog i desetog djeteta za Židove je bio velik Božji blagoslov. Oni su se neizmjerno radovali djeci. I u nas se donedavno govorilo da je trudna žena "u blagoslovljenom stanju". Dijete je bilo radost i blagoslov. A danas? Čitamo koji put naslove u novinama poput: "Koliko košta novorođenče" (misli se na svu opremu za dijete)? "Koliko košta prvašić?". Ako se na nekoga i na nešto gleda ponajprije kao na trošak, onda je to teret. Dopustite, rekao bih da je ludo današnje društvo.

Govoreći čisto ekonomskim rječnikom, što je potrebno za gospodarski napredak naše zemlje? Važni su - koliko znam - prirodni resursi, zatim sva infrastruktura, važna je ekologija, napredna tehnologija, važno je obrazovanje. I onda proizvodimo hranu, industrijske proizvode, onda zarađujemo u tercijarnim djelatnostima (usluge). I oko svega toga brinemo i sve se to - pretpostavljam - uči na studiju ekonomije. A što je s "proizvodnjom" s jedne strane proizvođača i s druge strane potrošača, to jest ljudi? Ako nema ljudi, tko će raditi, tko će trošiti? Što vrijedi provesti u neko zabačeno selo i struju, i vodu, i kanalizaciju, ako je u tom selu već više godina trend da ima dva krštenja i dvanaest pokopa, a k tome oni koji i krste djecu, odlaze? Ako nema Hrvata, može li biti Hrvatske? Kao što nam je blagoslov svako prirodno bogatstvo, svako novo infrastrukturno postrojenje (voda, kanalizacija, cesta pruga, brodska linija, pristaništa, luke, brodovi i vlakovi), kao što nam je važno obrazovanje, zdravstvo, održiv razvoj, tako nam je, prije svega, temeljna briga o djeci koja se rađaju. I onda kada netko govori o očuvanju obitelji, kao nenadomjestivom i najboljem okruženju za rast i odgoj djece, kada netko govori kako je posebno važno - prema svim pedagoškim priručnicima - da djeca rastu s majkom, onda se javljaju glasovi kako bismo htjeli ženama dati samo metlu i kuhaču. Kao i u matematici, tako su i u ekonomiji neke stvari neumoljive. Demografski oporavak je bitan za opstanak i nastavak naše zapadne kulture. Inače će iza nas ostati samo naša dostignuća: kao egipatske piramide, kao rimski Kolosej, kao etrurska mumija u zagrebačkom muzeju. Završimo, ipak, optimizmom velikoga Matoša: "Dok je srca, bit će i Kroacije!".

Piše: ivan PAŽIN