ORAHOVICA - Iako je Orahovica odavno poznata kao grad blizanaca, već šest godina u njoj nisu rođene dvojke. Ali "dobar glas" grada podno Ružice ponovno potvrđuje obitelj Filipović, ista ona u kojoj su rođene prve orahovačke trojke, prije 12 godina. Obitelj je, naime, dobila prinovu - blizance, kćer i sina, Marinelu i Mariana. Filipovići su po mnogočemu jedinstveni - osim što imaju trojke, novorođeni su blizanci sedmo i osmo dijete u obitelji, što je danas, kada se većina bračnih parova odlučuje na najviše dvoje djece, prava rijetkost. Tako obitelj Filipović, uz majku Nadu i oca Tihomira, čine Marina (16), pa trojke Marijana, Marija i Mateja (12), braća Marino (10) i Matej (7) te sada maleni Marinela i Mariano. Odmah se uočava da sva imena djece počinju na ''m''.
- Nakon Marine, kada su rođene trojke, supruga i ja odlučili smo da i one budu na "m", a onda, kad je tako krenulo, dogovorili smo se da svi budu s istim početni slovom. Eto, možda je to nekome čudno, ali nama se sviđa – kaže otac Tihomir.
- Mnogi su nas pitali što nam to treba, zašto smo se odlučili na još djece. Odgovora zapravo nema, djeca su naše najveće bogatstvo. Nema veće sreće od pune kuće djece, samo neka su svi zdravi – kaže presretna i nasmijana majka Nada.
Obitelj Filipović živi od dječjeg doplatka, a otac Tihomir pomaže prijateljima i znancima u radu u šumi pa se i tu zaradi koja kuna. Stalno zaposlenje ne traži jer kaže da supruzi mora biti što je više moguće na raspolaganju.
Svi pomažu
- Svaki dan odlazim u šumu praviti drva za prijatelje i poznanike i tu kapne ponešto. Jednostavno ne mogu suprugu samu ostaviti, sada su svi školarci i puno je brige oko ovo dvoje malih. To je nevjerojatno, čim se oni pomaknu, ja otvorim oči i skačem. Kaže supruga "dobro je, samo se meškolje, ali spavaju". No ja nemam mira, obiđem ih, pomilujem i onda mogu mirno dalje spavati – priča Tihomir.
Nada kaže da joj svi pomažu, od supruga do sve djece, a posebno je brižna jedna od trojki, Marijana.
- Suprug je stvarno brižan, ponekad možda i prebrižan, ali to je dobro. Noću se oboje dižemo, no on je uvijek prvi na nogama. Brine se o jednoj bebi dok ja drugu hranim i tako... Ostala djeca također su mi pri ruci, svi se oni brinu, ali Marijana je posebna. Evo, danas su se svi otišli igrati, a ona nije htjela jer želi ostati s bebama. Čuva jednu bebu dok ja hranim drugu, uspavljuje je... Naša je najveća sreća što se svi međusobno doslovno obožavaju, ne daju jedno na drugo, pomažu si u školi, kad se igraju, kod kuće – nastavlja Nada.
Nikom ništa teško
Marijana je oduševljena bebama.
- Preslatki su i nikad mi nije problem ostati cijeli dan u kući zbog njih. Ne mogu mama i tata sve sami, a ja uživam. Posebno ih volim uspavljivati, i to nije uopće problem. Uz dudu, malo nunanja i puno ljubavi brzo zaspu – priča Marijana.
Slično osjeća i najstarija sestra Marina (16), koja pohađa srednju ugostiteljsku školu u Našicama pa nije mnogo vremena provodila kod kuće, ali sada kada su praznici, najviše je s braćom i sestrama.
- To je neprocjenjiv osjećaj. Bebe su posebne i nije mi problem pomoći i učiniti bilo što za njih i mamu. Za nekoliko dana idem na more odraditi sa školom ljetnu praksu i neće me biti mjesec dana, jako će mi svi nedostajati, ali nadoknadit ću sve kad se vratim - kaže Marina.
Braća su uglavnom zadužena za odlazak u trgovinu po pelene i sve drugo što je potrebno i nije im problem pješice se, pa i trčeći, vratiti s igrališta koje je udaljeno više od dva kilometra kada u kući nešto zatreba.
Filipovići inače žive u kući u tzv. srednjoj Orahovici, a budući da je postalo malo tijesno, kada je Nada zatrudnjela s blizancima, Marina se preselila baki, koja živi sama, ali svakodnevno je s obitelji.
Iz kuće Filipovićevih otišli smo s osmijehom jer drukčije je i nemoguće otići od obitelji koja plijeni dobrim raspoloženjem i danas toliko rijetkim a tako važnim zajedništvom. Vladimir Grgurić