Prekjučerašnja tragedija u Čepinu, gdje su u kanalizacijskom otvoru stradala tri djelatnika Vodovoda, posebice je rastužila brojne bivše pripadnike i navijače Nogometnog kluba Grafičar Vodovod. Naime, smrt je na uvijek zahtjevnom i opasnom radnom zadatku u Čepinu svim "grafičarcima" zauvijek otela jednog od ljubimaca Danijela Franjića, poznatog po nadimku Osmo.
Igrao je, naime, za retfalačku momčad još od kraja osamdesetih godina kada je na igralištu u Podgrađu počeo igrati nogomet, dajući golem doprinos brojnim uspjesima "žuto-plavih". Ostavši trajno jedan od onih za koje se kaže da su "veliki junaci malih terena"…

Kao brzonogo desno krilo bio je nezgodan za čuvanje svim suparnicima, što su, uz ostalo, osjetili i suparnici Grafičar Vodovoda u kvalifikacijama za Treću hrvatsku ligu, u ljeto 1998. (Dubrava i cernička Mladost), kad su se "grafičari", nakon 22 godine, vratili u najviši stupanj natjecanja u Slavoniji i Baranji. Svoj obol u tim dvjema utakmicama, na poznati način, driblinzima i pogotkom protiv Dubrave, dao je i Osmo kojemu je trener tada Ivo Lišnjić ukaz(iv)ao povjerenje. Skromni mladić, koji se nikad niie žalio na bilo kakve poteškoće, ostao je među "grafičarima" i idućih godina, kad je trenersku palicu preuzeo pok. Vlado Liović, a kako je beskrajno zavolio nogomet, ne želeći završiti karijeru, Danijel je u posljednje vrijeme nastupao i za BSK iz Beketinaca, sela s kojim je bio obiteljski povezan. Franjićevu je radničku obitelj, nažalost, sreća očito mimoišla. Jer, '92. je u prometnoj nesreći stradao Danijelov stariji brat Dario, sad nas je zauvijek napustio Danijel, pa je tuga trećeg, najmlađeg brata Damira zaista nezamisliva. Kao i Osmine supruge i tek osmogodišnje kćeri, dok najmlađa članica Franjićevih još ne može biti svjesna što se dogodilo. Nije još dočekala ni prvi rođendan, a već joj je zla kob oduzela najdraži, najnježniji zagrljaj… D. Kerže