Nije prošlo ni mjesec dana kako smo u Osijeku uživali u svemu onome lijepom što gimnastika nudi, a osječku gimnastičku obitelj zadesila je tužna vijest.

U 62. godini preminuo je Franjo Floršić. Pamtit će ga kao prvog trenera brojnih mladih Osječana, pa i kasnijih reprezentativaca Roberta Seligmana, Tomislava Markovića...Rođeni Osječanin (27. studenoga 1956.) počeo je trenirati gimnastiku relativno kasno, s 14 godina. Već 1972. godine postao je prvak Slavonije i Baranje u višeboju, a iste je godine bio juniorski prvak Hrvatske. Sport i gimnastika bili su mu preokupacije, pa je 1978. završio smjer za fizičku kulturu na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a 1984. godine diplomirao na Fakultetu za fizičku kulturu u Sarajevu. Početkom osamdesetih godina počeo je raditi kao trener u tadašnjem Partizanu kao pomoćnik Ivanu Tothu. Cijelo vrijeme bio je zaposlen, prvo do 1990. godine kao nastavnik tjelesnog u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića (danas Svete Ane), a 1993. godine zapošljava se kao trener u Gimnastičkom društvu Osijek, gdje radi sve do 2005. godine (u tom razdoblju i pojavljuju se tada još klinci Robi, Tomi...). Otada počinje raditi u SOS Dječjem selu Ladimirevci, gdje je također bio osoba od povjerenja svih djelatnika, ali i štićenika centra. Gospodina Franju sjećat ćemo se kao nenametljivu osobu, koja je imala očito „oko“ prepoznati i brusiti talent. Znali smo ga viđati obično uoči gimnastičkih Svjetskih kupova, planirali s njim napraviti razgovor. Znao nam je reći: 'Ma, navratit ću ja u dvoranu. Nažalost, već načetog zdravlja, posljednji Svjetski kup pratio je od kuće. Gledajući i ono u čemu je i sam sudjelovao, u stvaranju vrhunske osječke i hrvatske gimnastike. A osječka gimnastička obitelj zajedno s najožalošćenijima, suprugom Ljiljanom i kćerkama Romanom i Sanjom te ostalom rodbinom i prijateljima od Franje Floršića oprostit će se danas u 11 sati na Novogradskom groblju. K.Lacković