Nakon prvoga kola detalj koji odskače je broj pogodaka iz prekida, što je dio igre koji je doveden gotovo do savršenstva. Nema previše prilika pa ni pogodaka iz aktivne igre, a u toj posljednjoj trećini muče se i “veliki”. No, tada do izražaja dođe individualna kvaliteta pa vam pomogne da suparnika otvorite sjajnim pogotkom poput onim Coutinha ili Mertensa. Sve su reprezentacije došle maksimalno spremne, nema tu mnogo prostora ni da se iskontrira suparnik, a nakon prvog kola prema prikazanome jedino je dojam kako su Saudijska Arabija i Panama do sada najmanje pokazale. Dosta reprezentacija nije na startu uspjelo razviti svoju igru, no očekujem da 2., i posebice 3. kolo, bude otvorenije, jer nema više prostora za mnogo kalkulacija.

U prvom kolu najkvalitetnija utakmica bila je između Meksika i Njemačke, za što zasluge imaju obje reprezentacije. Meksikanci zaslužuju pohvale, i zbog prikazane igre, ali i stava s kojim su došli na SP, jer najavljuju da idu po naslov. Imaju dobrog trenera, fino su posloženi, a vidjet ćemo u preostala dva susreta kako će se priviknuti na drugačiju ulogu, jer im je ova protiv Nijemaca odgovarala. Španjolska je pokazala da je tehnički najpotkovanija reprezentacija, a imao sam osjećaj da “do sutra” mogu čuvati loptu. No, nisu samo imali beskoristan posjed, nego su i zabili tri pogotka te ih se s pravom računa kao jedne od glavnih favorita. Ali, pokazali su i slabe strane, uglavnom obrambene, koje se, naravno, lakše razotkriju kada imaš takvu “zvijer” kao što Portugal ima s Ronaldom. Unatoč porazu, ne treba Njemačku otpisivati, vraćali su se i iz težih situacija. Francuzi me nisu oduševili, mnogo sam više očekivao od njih s obzirom na sjajne igrače koje imaju. Belgija je, pak, silovito krenula, no vidjet ćemo kada im suparnici budu ipak bili ozbiljniji. Od Brazila i Argentine definitivno se više očekivalo, ali obje reprezentacije previše očekuju od Neymara, odnosno Messija, čekajući da uvijek oni riješe sve, što je u današnjem nogometu teško. Ono što treba pohvaliti nakon prvog kola je i VAR, koji je smanjio broj pogrešaka, a vjerujem da će se to još sve bolje uigrati i usavršiti, pa da nema remećenja ritma igre. To je normalna evolucija nogometa, a svi koji su protiv njega dovoljno je da stave nas u ulogu recimo Šveđana, kojima bi bez njega ostao nedosviran očiti kazneni udarac, i takav detalj ti može usmjeriti cijeli turnir.

Što se nas tiče, pokazali smo snagu u prvoj utakmici, a mislim da mnogi još nisu ni svjesni koliko je ta pobjeda velika, pogotovo kad znamo da na startu SP-a nismo slavili još od 1998. Naravno da svi mi mislimo da Hrvatska može bolje. Ova početna formacija protiv Nigerije limitirala nam je posjed, na koji smo navikli. Kasnije je ulaskom Brozovića i Kovačića to regulirano, ali tada smo imali manje napadačkih opcija. No, sve je ispalo dobro, a vidjet ćemo za kakvu će se opciju izbornik Dalić odlučiti već za Argentinu, jer svaki suparnik ima svoje specifičnosti. Kako čuvati Messija? Momčadski, jer zna se tko je on, i da ga je s “flasterom” gotovo nemoguće zaustaviti. Iako su jako “visili” u kvalifikacijama, a ni protiv Islanda nisu briljirali, jasno je da Argentinci zaslužuju respekt. Ali mi itekako imamo argumenata za optimizam u tom susretu. Nemamo imperativ, za razliku od njih, trebamo igrati svoju igru, a ne se previše prilagoditi suparniku. Pogubno bi bilo ući u susret s mišlju da nam je bod dobar, a pogotovo se ne bismo smjeli orijentirati na branjenje. Uostalom, kada imaš u sastavu nositelje koji ti igraju u Realu, Barceloni, Juventusu..., i koji su naviknuli svaku utakmicu ići na pobjedu, tada ne možeš odjednom mijenjati cijeli mentalitet. Nakon raspleta prvog kola prvo nam je mjesto vrlo dohvatljivo, ali i dalje ostaje prvi cilj proći skupinu. Mi to možemo, a uvjeren samo kako protiv Argentine nećemo izgubiti.