Iako se kao glavni razlog demografske smrti Hrvatske navodi loše socioekonomsko okruženje koje nije stimulativno za stvaranje velikih obitelji, te se rješenje za poboljšanje “krvne slike” nataliteta traži u promjeni politike zapošljavanja i rastu primanjima - sociolozi, psiholozi i teolozi upozoravaju kako poražavajuće demografske statistike ima i većina najbogatijih zemalja zapadne Europe.

Stoga razloge za život bez djece, osim u socijalnim prilikama, treba tražiti i u konzumerizmu i individualizmu koji prevladavaju u suvremnom stilu života.

Američki magazin Time toj je temi nedavno posvetio i naslovnicu, a aktivisti promicanja života bez djece proglasili su 1. kolovoza Međunarodnim danom života bez djece.

- Socioekonomski uvjeti svakako pridonose lošim demografskim trendovima, ali kada bi sve bilo u radnom mjestu i visokim primanjima, onda bi Njemačka ili Danska imale najveći natalitet, a nažalost znamo da to nije tako - komentirao je za naš list teolog i akademik, prof. dr. sc. Pero Aračić.

Njegove riječi potvrđuje i činjenica da prosječni udio odraslih bez djece u Europi trenutačno iznosi 14 posto. Rezultati su to koje je pokazala francuska studija Population & Societes. Gospodarski i kulturni trendovi u posljednjih pedeset godina pokazuju da se sve više muškaraca i žena odlučuje za život bez djece. Taj broj u zapadnoj i sjevernoj Europi nastavlja rasti, a statistike pokazuju da se žene južne Europe najrjeđe odlučuju za majčinstvo. Tako četvrtina stanovnica južne Europe rođenih 70-ih godina prošlog stoljeća nikada neće imati djecu. Prema jednom istraživanju u Hrvatskoj je čak 27 posto bračnih parova bez djece.

Zemlje članice Europske unije s najvišom stopom nataliteta u 2016. bile su Irska (13,5 djece na 1000 stanovnika), Švedska i Velika Britanija (11,8), te Francuska (11,7). No, statistike nisu uzimale u obzir je li za povećanje nataliteta u tim zemljama zaslužan priljev imigranata. Najniže stope nataliteta zabilježene su na jugu Europske unije i Balkanu. Tako su to Italija (7,8 novorođenčadi na 1000 stanovnika), Portugal (8,4), Grčka (8,6), Španjolska (8,7), Hrvatska (9,0) i Bugarska (9,1). Prosječna je stopa nataliteta u EU deset djece na 1000 stanovnika. Veliki problem s natalitetom ima i primjerice Danska. Unatoč velikim pravima i povlasticama koje u toj bogatoj zemlji imaju majke, svaka od njih rodi tek 1,7 djece, što je nedovoljno za održavanje broja stanovništva iznad granice izdrživog. Dio odraslih bez djece navodi da je to i posljedica široko dostupne kontracepcije, mogućnosti produljenja reproduktivnog razdoblja i veće obiteljske nesigurnosti.

Sociolozi napominju kako je danas mladima od obitelji važnija karijera. Studija, među ostalim, potvrđuje i podatak da je među ženama koje se nisu odlučile za majčinstvo veći postotak bolje obrazovanih žena. Nakon završetka fakulteta žene se žele zaposliti i izgraditi karijeru. Nekima to uspije u veoma kratkom roku nakon diplome, a neke žene to pokušavaju godinama. No, većina ih tek u kasnim 20-ima može reći da je pronašla karijeru koju žele graditi i napravila dobre temelje za nju.

Tu je i aspekt zabave jer žene koje su svoje dvadesete utrošile na obrazovanje i izgradnju karijere u 30-ima su spremne za zabavu. Žele putovati svijetom i iskoristiti prednosti financijske neovisnosti. Muškarci nisu puno različiti u takvim stavovima i planovima.

- Svijet vrijednosti promijenio se i institucija braka više ne vrijedi. Tako je 80-ih godina prošlog stoljeća na 1000 brakova bilo osam do devet razvoda. Sada se raspada svaki drugi do treći brak. Danas svatko ima pravo na subjektivno izjašnjavanje o tome kako želi živjeti, i to mu se mora i ozakoniti. U konzumerističkom i potrošačkom mentalitetu čovjeku ne odgovara ništa što mu u tome smeta, a svi znamo koliko djeca traže brige i vremena. Kada gledamo iz teološkog aspekta, onda je problem što ljudi više ne vjeruju da su sustvaratelji novih bića zajedno s Bogom. Crkva tu ne smije prati ruke i treba jasno reći da mi nismo uspjeli našim vjernicima približiti biblijsku poruku i naši vjernici su izgubili tu dimenziju pogleda na život - direktan je prof. Aračić.

Ipak, prema francuskom istraživanju, kao glavni razlog odluke za život bez djece mladi ljudi navode nemogućnost zapošljavanja, sve zahtjevnije karijerne i poslovne zadatke te nestimulativnu obiteljsku politiku u kojoj je još uvijek jako prisutna neravnopravnost među spolovima koja se odnosi na obiteljski život i brigu o djeci. Upravo se s tim slaže i poznata psihologinja, prof. Mirjana Krizmanić, koja naglašava kako je glavni razlog odlaska mladih iz Hrvatske ovdašnji način života u kojem je sve isto kao i prije 50 godina.

- Mladi znaju svoje vrijednosti i nakon što su uložili godine u svoje obrazovanje, ne žele se ponižavati i moliti da posao dobiju preko veze umjesto zaslugom svojih kvalifikacija. Mladi imaju ponos i taj ponos radije nose sa sobom tamo gdje će biti vrednovani u skladu sa svojim kvalifikacijima. A Hrvatska ostaje bez mladih i njihove buduće djece, koju će možda onda ipak roditi u Njemačkoj ili Irskoj - zaključuje prof. Krizmanić.