BELI MANASTIR - Počeo je lov na sezonce. Ne samo na one za rad negdje na jadranskoj obali nego i na one koji bi trebali raditi u voćnjacima, vinogradima i na raznim poljoprivrednim površinama. No sezonaca je sve manje i manje, a razlozi zbog čega je tomu tako različiti su. Sve se, naravno, svodi na financije, koje su i osnovni razlog sve brojnijih migracija, većinom mladih ljudi, koji u potragu za boljim životom odlaze diljem Europe i svijeta. Svatko od dionika sezonskih poslova, naime, ima svoje objašnjenje zašto je sezonske radne snage sve manje i manje iako je u Zavodu za zapošljavanje ne tako mali broj radno sposobnih…

- Satnica u našim voćnjacima je 17 kuna, a za prijevoz plaćamo kunu po kilometru. Mjesečno se može zaraditi nešto manje od 4000 kuna, što i nije tako malo novca - kaže jedan baranjski voćar, napominjući kako sezonci kod njega rade na markice. Mladi ljudi, dodaje, gotovo posve su, bar u njegovu voćnjaku, odustali od sezonskih poslova, dio umirovljenika također, pa je sretan kada mu se na poziv netko odazove. Berbe kod njega traju 60-ak dana, ali berba voća nije jedini posao koji se tijekom godine obavlja u voćnjaku. Trenutačno je aktualna berba višanja.

Belje pak u ovom trenutku traži radnike za kidanje metlica.

- Satnica je 20 kuna, pa se dnevno zaradi 160 kuna. Prijevoz radnika na posao i natrag osiguran je po cijeloj Baranji, a ako bude zainteresiranih iz bližih dijelova Slavonije, autobusi će doći i po njih - kaže Ljiljana Vajda-Mlinaček, direktorica beljske Službe marketinga i turizma, objašnjavajući kako u obzir dolaze i učenici koji su navršili 18 godina, koji si tako mogu zaraditi za ljetovanje, ali i oni stariji. Rad traje dva-tri tjedna, a beljci također preferiraju markice. Poziv sezoncima javno je objavljen, ali do početka radova o odzivu ne može govoriti. Prošlogodišnje sezone vinogradarskih poslova sjećaju se u Vinima Belje, kada su sezonce tražili povećalom. I oni ističu kako posljednjih nekoliko godina primjećuju manji broj zainteresiranih sezonskih djelatnika iz mlađe populacije, ali su potrebe uspijevali pokriti sezoncima s iskustvom.

Glas je nedavno pisao o problemima koje ima Stjepan Ćurdo, uzgajivač lubenica iz Soljana. Tvrdi, naime, kako je sve do poplava u Gunji radnika uvijek bilo, ali je puno ljudi otišlo trbuhom za kruhom, a oni koji su ostali nisu zainteresirani.

- Više nitko ne želi raditi. Država im je omogućila socijalnu pomoć, bolje vole sjediti u hladu i ispijati kave nego danas zaraditi 200 kuna. A za markicu za sezonski rad u poljoprivredi ne žele ni čuti zbog straha od gubitka socijale - žali se Stjepan, dodajući kako radnicima plaća pola sata pauze za doručak i sat vremena za ručak, uz nekoliko “puš-pauza”, pa se aktivno radi šest sati.

Slična su iskustva i Lajoša Kolara, vinogradara iz Suze.

- Do prije dvije-tri godine nekako je išlo, ali postaje sve teže i teže. Rezidbu nekako obavimo, no bojim se da ćemo se s problemima u berbi grožđa vrlo brzo susresti - priča, napominjući kako je sve češća tema razgovora nabava stroja za berbu grožđa, čime bismo izbjegli sve neizvjesniju potragu za sezoncima. Za sve krivi socijalnu politiku i sustav socijalnih davanja. Tvrdi kako je naš sustav takav da ne potiče rad, nego posve suprotno - nerad.

- Kada se zbroje sva primanja pojedinaca, nije ni čudo da neće ići obavljati fizičke poslove - tvrdi, priznajući da ima i onih kojima je pomoć zbilja potrebna. Kako saznajemo, baranjski vinogradari sezonce plaćaju između 15 i 17 kuna.

Slavko Kalazić, vinar, vinogradar te predsjednik najveće baranjske udruge vinara i vinogradara Baranjsko vinogorje iz Kneževih Vinograda, kaže kako je radi što uspješnije potrage za radnom snagom povećao satnicu s 15 na 17 kuna, ali se s takvim načinom obračuna nisu slagali oni snažniji i sposobniji, koji bi radije plaćanje po kilogramu ubranog grožđa. Kako bilo da bilo, misli Kalazić, do problema s radnom snagom sigurno će doći, jer mladi jednostavno bježe od takve vrste posla. I on tvrdi kako je, uz iseljavanje s ovih prostora, socijalna politika jedan od glavnih krivaca za nedostatak radne snage.