Uz niz mladih i manje mladih, ali zato odreda sjajnih izvođača, SuperUho uvijek vodi računa o onima koji su unatrag 20, 30 ili više godina mijenjali budućnost popularne glazbe, a čija je istinska vrijednost nerijetko prepoznata desetljećima poslije. Jedni od takvih su i Ride, četvorka koja je prije 30 godina u Oxfordu sa svojim suborcima My Bloody Valentine i Slowdive pokrenula pravu malu glazbenu revoluciju u Velikoj Britaniji.

Samo dvije godine nakon osnutka, Ride u listopadu 1990. izbacuju svoj dugosvirajući prvijenac "Nowhere" koji se na iznenađenje mnogih strelovito uspeo na britansku ljestvicu najprodavanijih albuma, postavši najtiražnijim shoegaze albumom, ali i najprodavanijim izdanjem sve utjecajnijeg Creation Recordsa. U sklopu turneje kojom su u jesen te 1990. album promovirali diljem Europe, Ride su u sam osvit rata posjetili i Zagreb te tako dodatno potvrdili njegov tadašnji status grada koji je postao nezaobilaznom točkom na turnejama brojnih važnih izvođača. No, pravi šok uslijedio je po dolasku u Japan, gdje ih je na aerodromu dočekalo 200 tinejdžerica s buketima narcisa u rukama, još uvijek nije do kraja razjašnjeno gdje su i kako to cvijeće pronašle u prosincu. Drugi i komercijalno još uspješniji album "Going Blank Again" Ride su izbacili u proljeće 1992., a laganim odmicanjem prema power popu mnoge su nagnali na usporedbu s kolegama sa zajedničke etikete, legendarnim Škotima Teenage Fanclub, uz redovite pohvale na uspješnu nadogradnju dotadašnjeg zvuka.

Premda su i iduća dva albuma predstavljala komercijalni uspjeh, onaj kod kritike izostao je, a razloge za kreativne podbačaje mnogi su pronašli u sve izraženijim trzavicama na relaciji Andy Bell (solo gitara i vokal) i Mark Gardener (glavni vokal i ritam gitara). To je otišlo toliko daleko da su sami članovi benda njihov treći album "Carnival of Light" među sobom zvali "Carnival of Shite". Smirivanju strasti i popravljanju situacije unutar benda nije pomogla ni činjenica da se dotad dobrano zakuhala nova i komercijalno još daleko uspješnija glazbena priča, ona koju danas znamo kao Britpop, a kojoj su put do nastanka popločali upravo Ride i kolege iz shoegaze revolucije. Bilo je jasno da su Ride došli do svog kraja,

No kako je u proteklih desetak godina s obje strane Atlantika jačao interes brojnih mladih nadarenih glazbenika spram shoegazea, odnosno dream popa, tako su medijima i javnosti ponovo postali zanimljivi oni koji su navedenu scenu stvarali. Prvi koji su se uspješno okupili bili su My Bloody Valentine, a prije četiri godine svoj su povratak najavili Ride i Slowdive. Prije točno godinu dana Ride su objavili i svoj povratnički peti studijski album, kojeg je producirao poznati britanski Dj Erol Alkan, a koji je naišao na odobravanje od strane kritike i, što je još važnije, publike. (N.K.)