S tim jagodicama i talentom u koji se redovito možemo uvjeriti gledajući ga po raznim talk showovima dok imitira slavne, mijenjajući glasove i mimiku lica, Benedict Cumberbatch jednostavno je predodređen biti velika glumačka zvijezda. Isto tako njegova “skromnost” kada govori o sebi, ali i golemo poštovanje kada govori o kolegama glumcima jednostavno vas mora razoružati jer ostavlja dojam kako je ipak običan susjed koji se voli glupirati dok je okružen slavnima. Prvi sam ga put zapazio u “Okajanju” Joea Wrighta, kao ljigavog Paula Marshalla, no bolje smo se upoznali naravno nakon uloge Sherlocka Holmesa, a od tada je redoviti gost mojeg kućnog kina.

Gledajući ga kao Patricka Melrosea u istoimenom serijalu koji možete pratiti na HBO-u, primijetio sam kako bi Cumberbatch mogao postati jedan od onih glumaca od kojih producenti i redatelji uvijek zahtijevaju, pri potpisivanju ugovora, da glumi ulogu Sherlocka. Inteligentnog ovisnika zajedljivog i britkog jezika kojeg je nemoguće ne voljeti. Ili nekoga tko teško pronalazi mjesto za sebe u ovom surovom svijetu. Isto tako bio sam mišljenja kako unatoč raskošnom talentu još uvijek nije naišao na redatelja koji će mu dopustiti da iznese cijeli film na svojim leđima. Bez obzira na to koliko vas je možda oduševljavao kao legendarni detektiv, ne treba smetnuti s uma kako mu je partner također uvijek odlični Martin Freeman, čiji je lik Dr. Watsona antipod njegovu “većem od života” Sherlocku, što je davalo savršenu ravnotežu na ekranu. A onda mu je Edward Berger, njemački redatelj iza kojega su serije “Njemačka 83” i “Terror” te hvaljeni film “Jack”, dopustio, iako je zapravo Cumberbatch jedan od izvršnih producenata serijala, da se razmaše u ulozi za koju bi većina “glumačkih velikana” prodala svoja imanja na obalama Kalifornije.

Temeljeno na priznatoj seriji romana autora Edwarda St. Aubyna, serija “Patrick Melrose” veselo kritizira britansku višu klasu dok pratimo bolnu odiseju glavnog lika od duboko traumatičnog djetinjstva i ovisnosti u odrasloj dobi do konačnog oporavka i iskupljenja. Cumberbatch glumi Patricka Melrosea, aristokrata i skandalozno smiješnog plejboja koji se trudi popraviti štetu nanesenu očevim zlostavljanjem i majkom koja je prešutno odobravala takvo ponašanje. Kao prava televizijska saga, “Patrick Melrose“ ujedno je napeta i humoristična, s dramatičnim zamahom koji obuhvaća jug Francuske u 60-ima, razvratan New York 80-ih i trezvenu Britaniju s početka 21. stoljeća.

Isprva sam želio pobliže vas upoznati sa serijalom, nakon što sam odgledao prvu epizodu, koja je nešto najpotresnije, ali ujedno i najsmješnije što ćete imati prilike gledati na velikim i malim ekranima tijekom cijele 2018. godine, rame uz rame s “Deadpoolom” i “Smrti Staljina”. Naime, u prvoj epizodi upoznajemo Patricka Melrosea na vrhuncu njegove ovisnosti o heroinu, kada dobiva vijest o smrti oca te odlazi u New York na njegovo kremiranje. Ako ste ikada svjedočili ludilu zvanom “Strah i prijezir u Las Vegas” koje nam je krajem prošlog stoljeća podario neobuzdani kvartet - autor knjige Hunter S. Thompson, redatelj Terry Gilliam te glumački dvojac Johhny Depp i Benicio Del Toro - prva epizoda nazvana “Bad News” ponosno preuzima baklju u 21. stoljeću.

Frenetično montirano, s Cumberbatchom koji u epizodi ima pravi glumački tour-de-force kroz sve poznate filmske ovisnike (mrvica Leonarda DiCaprija iz “Vuka s Wall Streeta”, dašak Sean Penna iz “Hurlyburlyja”, prstohvat Bena Stillera iz “Vječite ponoći”, naramak Roberta Downeyja Jr.-a iz “Manje od nule” i dvije žličice Matta Dillona iz “Drugstore Cowboya”) i uz sve te filtre koje je koristio kamerman James Friend ostavlja dojam kako smo naišli na pravi mali biser u moru istih serijala i priča s kojima se susrećemo.

Međutim, teško da ćete u povijesti televizije pronaći loš pilot, osim možda “Carbon Altered”, jer kako bi inače autori navukli gledatelje da sljedećih nekoliko sati provedemo uz male ekrane gledajući jedne te iste likove koji prolaze katarzu nekoliko puta tijekom sezone.

S obzirom na to kako sam se već nekoliko puta opekao s britanskim serijama koje su kritičari hvalili, poput “Noćnog upravitelja”,“Utopije” ili pak “Philip K. Dick's Electric Dreams”, imao sam mnogo sumnji oko ovog serijala, čak i nakon što sam odgledao tu već spomenutu sjajnu prvu epizodu. Međutim, strpio sam se, pričekao njezin kraj i nakon pet sati provedenih uz Cumberbatcha mogu vam reći kako zapravo imam samo jednu primjedbu. Istu onu koju sam imao gledajući “Taboo” s Tomom Hardyjem. Glavni lik sjajno je napisan te još bolje odglumljen, no problem ostaje s ostalim “slučajnim prolaznicima” u serijalu. Epizoda dva, koja nas vraća u djetinjstvo glavnog lika, malo popravlja dojam s Hugom Weavingom i Jennifer Jason Leigh, no u ostale četiri epizode Cumberbatch je “jedini” glumac u seriji.

Međutim, “Patrick Melrose” dobra je serija, jedna od rijetkih koja ne želi vašu pozornost na duge staze (čitaj nekoliko sezona), pa priča ima smisleni početak i kraj, a gledajući te jagodice gospodina Cumberbatcha kako prolaze kroz brojne faze života, šminke i raznih ovisnosti, teško da ćete moći skrenuti pogled s ekrana.