Viki Ivanović jedno je od najpoznatijih lica, ali i glasova Sportskog programa Hrvatske radiotelevizije. Već godinama ga gledamo u sportskim emisijama i prijenosima, a mnogima je i omiljeni komentator sportskih događaja.

Nedavno je Viki iz Osijeka izvještavao s utakmice Hrvatska - Senegal, a budući da danas počinje Svjetsko prvenstvo u nogometu u Rusiji, porazgovarali smo sa simpatičnim Slavoncem o njegovim obvezama na Prvenstvu te mnogim drugim temama...

Za početak nam recite kako ste se proveli u Osijeku prošli tjedan?

- Kao i obično - sjajno. Osijek mi je grad broj 2 u Hrvatskoj, nakon Zagreba o kojemu sam postao ovisan. Tvrđa, restorani, noćni život, atmosfera na stadionu i dvorani. Stari prijatelji još iz ratnog (dječjeg) doba, novi prijatelji. Sve sam posjetio i obišao. Sve je nekako polagano i mirnije, što mi odgovara s vremena na vrijeme iako sam ja malo hektičan za vas.

Mnogi ne znaju da ste Slavonac. Dolazite li često u Novu Gradišku i Slavoniju općenito?

- Često dolazim, naravno. Ondje mi je još obitelj, ali i najbolji prijatelji. Ipak, ne dolazim često koliko bih trebao. Nemam vremena, jer vikendom radim, a ostatak obitelji vikendom je slobodan, pa se rijetko možemo uskladiti.

Kako i kada ste odlučili svoj novinarski staž posvetiti upravo sportu?

- Još u osnovnoj školi. Bio sam šesti razred kada sam rekao roditeljima da ću biti komentator na HTV-u. Nikada nisam odustao od toga. Ni u srednjoj, ni poslije. Išao sam na upis isključivo na novinarski fakultet. Upao bez problema, završio ga bez i jednog pada na ispitu.

Jeste li se i sami bavili nekim sportom?

- Bavio sam se nogometom kao klinac, a kasnije i tenisom te rekreativno košarkom. Talent je valjda otišao kod susjedovog malog. Iako, na toj "seoskoj" razini nisam bio loš.

Koji vam je omiljeni sport?

- Hokej je moj sport broj 1. Hokej na ledu. Čista ljubav. Gledam redovito, svaki dan, američko-kanadsku liga. Nogomet je također uvijek na ekranu kao rukomet te košarka. Stariji sin lud je za nogometom, tako da ne propuštamo gotovo ništa.

Koje utakmice posebno pamtite otkako se bavite ovim poslom i zašto?

- Hokejaška utakmica koju sam sa suprugom išao gledati u Pittsburgh između Pittsburgha i Tampa Baya i nogometna utakmica na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, odnosno finale u Johannesburgu 2010. kad je Španjolska pobijedila Nizozemsku golom Inieste u produžetku. Te dvije utakmice su mi na pijedestalu.

Što će biti vaš zadatak kad je riječ o Svjetskom prvenstvu u Rusiji?

- Ne pratim hrvatsku reprezentaciju, nego pratim ostale reprezentacije. Radim isključivo kao komentator. Nisam u studiju, nego radim prijenose iz Zagreba od početka Prvenstva sve do osmine finala, a onda idem u Rusiju i radim prijenose na lice mjestu.

Kakve su vaše prognoze za hrvatsku reprezentaciju u Rusiji i koga smatrate najnezgodnijim protivnikom u našoj skupini?

- Ma, Argentina je najnezgodnija, nema tu puno dvojbi. Ne znam ni sam što da kažem. Skeptik sam na trenutak, pa onda srce ponese. Previše je upitnika. Nakon 20 minuta prve utakmice protiv Nigerije puno toga će biti jasnije. Vidjet ćemo kako "dišu" dečki i koliko je Dalić bio hrabar. Proći ćemo skupinu , a onda nas čeka vjerojatno Francuska, pa ćemo svi moći na more u miru. Francuzi su izuzetno jaki i po meni jedni od favorita.

Kad bi Hrvatska zaigrala u finalu, kojeg biste joj protivnika poželjeli i zašto?

- Saudijsku Arabiju. Jer nemaju pojma (smijeh)!

A ako ne bismo bili u finalu, čiji biste okršaj rado gledali?

- Brazil protiv Francuske. Moćni su jedni i drugi. Strašno. To bi bio užitak napadačkog nogometa. Španjolska i Njemačka uz Belgiju su unutra također. Tih pet reprezetnacija vidim kao najveće favorite. Još ću navijati i za Kolumbiju jer su mi dragi i za Englesku, ali od njih ponovno neće biti ništa.

Vi i kolega Šapit sjajan ste tim, a posebice ste oduševili publiku prenošenjem Eurobasketa prošle godine. Koja je vaša tajna?

- Naša tajna? Kliknuli smo odavno. On je Dalmatinac koji nije flegma. Nimalo. Energičan je i veliki veliki radnik i ovisnik o sportu. I to mi paše. Ja sam također na tisuću volti. Uz to imamo slične interese. Dobri smo i privatno. Dobro se dopunjujemo, kužimo se u sekundi. Taj Eurobasket je meni osobno jedan od najdražih zadataka u karijeri, jer sport mora biti jednim dijelom i zabava. Mora biti opušten, mora navući osmijeh na lice jer inače nema smisla.