Olga (36) i Saša (29) bračni su par vjenčan u travnju ove, a zajedno žive od kolovoza prošle godine. Olga, rodom iz Kutine, u Osijek je došla nakon što je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu.

“U Osijek sam došla prije dvanaest godina kada sam se prijavila na natječaj za posao profesora stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, koji sam vidjela u jednim dnevnim novinama. Imala sam sreću da sam posao dobila brzo u odnosu na današnji standard, i to s vrlo dobrim ugovorom za stalno, tako da sam nakon kraćeg razdoblja bila u mogućnosti kupiti stan u kojemu živim i danas, sa Sašom i osmogodišnjim sinom Pavelom iz prvog braka. U to su se vrijeme krediti nudili na svakom koraku i čovjek se na izvjestan način mogao osamostaliti puno lakše nego što je to danas”, smatra Olga.

Osječanin Saša po zanimanju je medicinski tehničar i mađioničar, a radi i kao televizijski voditelj. Zadovoljan dosadašnjim životom u Osijeku, svjestan je da ga sada čeka nešto zahtjevnije razdoblje. “Težio sam osamostaljivanju, osnivanju svoje obitelji i to se ostvarilo. Na putu su blizanci, dakle dolazim do okolnosti koje život čine kompliciranijim u odnosu prema vremenu dok sam živio s mamom i bakom. Uskoro će nas, naime, biti petero, što znači da nam je potreban veći stan, koji, nažalost, nećemo moći kupiti bez kredita, a kreditni su uvjeti danas najčešće vrlo nepovoljni, tako da ćemo imati velike izdatke kako bismo poplaćali kredit, režije, hranu i potrepštine za djecu”, otvoren je Saša.

On i Olga često razgovaraju o kvaliteti života u Osijeku i općenito u Hrvatskoj te se pitaju kako bi im bilo da odu živjeti negdje u inozemstvo, u potražnju za bolje plaćenim poslovima. “S obzirom na to da radim u školi, a Saša u ambulanti kao medicinski tehničar, ne mogu reći da nam je loše, iako će nam biti vrlo teško naći kuću ili veći stan koji ćemo si moći priuštiti. Kako imam iskustva kao majka, iako to možda zvuči ružno, mogu reći da imati dijete nije nimalo jeftino, a situaciju nam otežava i država apsolutno neprihvatljivim porezom na dječje potrepštine, za razliku od mnogih drugih zemalja u kojima je nizak ili čak ukinut. Zbog toga se većina mladih ovdje ne odlučuje za osnivanje obitelji, a pogotovo ne na to da ima više od jednog ili, eventualno, dvoje djece”, iskrena je Olga.

Tijekom godina, Sašina ljubav prema magiji iz hobija je prerastala u posao, preko čega je ostvario i mnoga poznanstva diljem svijeta te je komunicirajući s prijateljima stekao uvid u to kako je izvan granica Lijepe Naše. “Kada bih otišao negdje van, nakon što bih se malo uklopio, vjerojatno bih mogao živjeti samo od mađioničarstva i imati standard identičan ovome kada živim od tri posla. A ako bih to nekako uspio iskombinirati s poslom medicinskog tehničara, smatram da bih imao jako dobar standard za život vani. Međutim, život u inozemstvu sa sobom nosi i neke manje lijepe stvari. Kroz priču ljudi koji su otišli iz Osijeka dobio sam dojam da je svakodnevica ondje hladnija, nema tog svakodnevnog druženja, prisnosti... Čekaju da završi posao, dane provode u kući odmarajući se i čekajući sljedeći radni dan, a vikend tu i tamo provedu s prijateljima. Ne kažem da nikad nećemo otići, ali mišljenja sam da čovjek, gdje god živio, treba biti svjestan svojih financijskih mogućnosti, znati što si može priuštiti i ne težiti nepotrebnim materijalnim stvarima, što je vrlo često izražena karakteristika mladog čovjeka našeg vremena”, zaključuje Saša. D. Miklić