Prošle su četiri godine otkako smo objavili veliki intervju s reporterkom Dnevnika Nove TV Sabinom Tandarom Knezović, u kojemu nam je tada pričala o svojim novinarskim počecima, prvim reportažama, bliskoj suradnji s predsjednikom. Ovaj put stoga smo se više fokusirali na izazove koje joj danas donosi svakodnevno obavljanje posla, a to su intervjui s političarima u sklopu najgledanije središnje informativne emisije u Hrvatskoj.

U posljednje vrijeme možemo vas sve češće gledati kao novinarku specijaliziranu za intervjue. Koliko je važna priprema za dobar intervju s obzirom na to da za neke intervjue nema puno vremena kad je u pitanju često izvanredna politička situacija?

- Rad državnog vrha, političkih stranaka i sve aktualne političke teme pratim redovito pa mi nije problem voditi intervjue ni uz vremenski ograničenu pripremu. Tijekom intervjua minute mi prolete i uvijek bih htjela da traje duže. Uvijek imam spreman koncept i pitanja za sugovornika jer je često puno tema o kojima želim razgovarati i koje su važne za naše gledatelje. No, ovisno o sugovorniku, katkad se zna dogoditi da razgovori skrenu s predviđene putanje, pogotovo kad inzistiram na nekom odgovoru.

Tko su neki od najzahvalnijih sugovornika za intervju, a s kojima se “preznojite” kako biste od njih dobili zadovoljavajući odgovor?

- Postoji nekoliko vrsta sugovornika. Recimo, imate one britke, oštra jezika i s njima intervju ide brzo i dinamično. Postoje oni kojima postavite pitanje, a oni odgovaraju isključivo onim što žele reći. Takvi me natjeraju da postavim isto pitanje ako treba i sto puta i inzistiram na odgovoru.

Kako mislite da gledatelji doživljavaju vaše prekidanje sugovornika: nužnim ili nepristojnim? Mislite li da razumiju kako je to nekada nužno jer sugovornik svjesno skreće s teme?

- Vjerujem da gledatelji razumiju i da shvaćaju da je to nužno. Svima nam je cilj dobiti informacije koje na kraju utječu na naše živote. Na odgovorima uvijek inzistiram, a ako ih u konačnici ne dobijem, i to gledatelju šalje svojevrsnu poruku.

Jeste li se ikad autocenzurirali?

- Nikada!

Koji vam je prioritet u ovom poslu?

- Vjerodostojnost i objektivnost! Pravila su jednostavna – biti nepristran i maksimalno profesionalan. Ne namećem svoje mišljenje, nego realno prikazujem situaciju, a gledatelju ostavljam da donese svoj zaključak. I kreativnost je jako važna u ovome poslu. Ponekad je umijeće neku neslikovitu tematiku učiniti zanimljivom.

Da vas pošalju za dopisnika u inozemstvo, što mislite, u kojem biste se gradu/zemlji snašli i da vam odgovara? Što bi vam najviše nedostajalo iz Zagreba?

- Moja ljubav je New York i mislim da bih se tamo fenomenalno snašla. No, ne bih se bunila ni da je to London, Pariz ili Rim. Šalu na stranu, da sam mlađa, ne bih razmišljala ni sekunde, no trenutno ipak vidim svoju Katiju kako odrasta u Hrvatskoj.

Zbog ovog posla mnogo i putujete. Koje su vam najdraže zemlje koje ste dosad obišli?

- To je uistinu predivna strana ovog posla. Vidiš ono što turisti možda nemaju prilike vidjeti i doživjeti. Proputovala sam jako puno. Ono što bih izdvojila definitivno je Kazahstan, Azerbajdžan, Afganistan, Katar. Vidjeti palače predsjednika Alijeva, Nazarbajeva, piti čaj u palači Katarskog emira prilike su koje kao turist ne možeš doživjeti. Uvijek su ta poslovna putovanja itekako ispunjena radom, zahtjevnim tempom, ali uvijek nekako ostane i ono malo vremena za kupiti poneki suvenir kako bi ostala uspomena.

Jesu li političari na saborskim hodnicima susretljivi, bježe li često od novinara? Ili kamere i mikrofone traže samo kad njima trebaju?

- Predugo su oni u svom poslu, a mi novinari u našem. Izjave nije teško dogovoriti i trenuci u kojima bježe su rijetki. Ipak su svjesni da nas trebaju.

Što smo svi naučili iz afere Hotmail?

- Da se sve kad-tad sazna. A sada, kako bi neki rekli, neka institucije rade svoj posao.

Što vas profesionalno može izbaciti iz takta? Što nikako ne trpite?

- Nepravdu i lažne moraliste.

Je li estradnim i holivudskim temama mjesto u informativnoj emisiji? Ili je infotainment stvar prošlosti?

- Ne mislim da je infotainment dio prošlosti. Dapače, kraj Dnevnika uvijek se može začiniti s malo sočnog šoubiza. Naravno, probranog i onog koji ne ide u trivijalnosti.

Koji su vam trenuci u dosadašnjoj karijeri bili najdraži, a koji najteži?

- Pamtit ću intervju koji sam radila s bivšim predsjednikom Mesićem. To je bio presjek njegova oba mandata. Sniman je na nekoliko lokacija u Uredu predsjednika, a u finalu je trajao pola sata. Volim i osjećaj kad je iza Informativnog tima Nove TV dobro odrađen veliki projekt. Kad svi nakon napornog dana sa smiješkom odemo kući, a idući dan još doznamo da smo dobili povjerenje gledatelja te da ih je najviše njih baš nas odabralo i tijekom tih povijesnih trenutaka – zadovoljstvo je još i veće. Novinarski posao nije lagan, velika je odgovornost, a pun je stresa i odricanja. Ali to je poput ovisnosti. Uvuče ti se pod kožu i ne možeš bez njega. I kad misliš da je nemoguće da će ti se dogoditi neka situacija u kojoj nisi bio – to se ipak dogodi.

Možete li se prisjetiti najboljeg, najkorisnijeg savjeta koji ste dobili od nekoga iz svoje struke?

- Imam sreću da oko sebe imam uistinu divne kolege, vrhunske profesionalce. Od svakog sam ponešto naučila. I uvijek, od samog početka pa sve do danas, jedni drugima pomažemo. Ali kao mladom novinaru, uz savjete moje direktorice, urednika i kolega novinara, moram priznati da su mi u početku jako značili i savjeti mojih snimatelja. Oni su bili ti koji su mi na prvim terenima objašnjavali kako što činiti, koje su zakonitosti terena u našoj profesiji. Baš zbog toga danas ja mladim kolegama koji dolaze raditi u Informativni program Nove TV nastojim maksimalno pomoći.