Dva finala i polovičan uspjeh ostvarile su mlade kategorije NK Osijek u hrvatskom Kupu. Nakon šest godina osječki prvoligaš je opet imao dvije mlade momčadi u završnici državnog Kupa i opet je ostvario isti rezultat. Jedno slavlje i jedna tuga nakon finala. Za razliku od 2012. godine, kada su pokal osvojili kadeti, ovaj je put to za nogom pošlo juniorima. Oba finala otišla su do ruleta jedanaesteraca, a mladi Osječani su u njemu imali različitu sreću. Juniori su imali na vratima odličnog Marka Barešića, koji je igračima Lokomotive skinuo dva penala, a kadeti su stradali zbog jednog jedinog promašaja (Bognar) u raspucavanju. Na kraju mora se reći kako je pravda zadovoljena u oba slučaja jer Osijek je u juniorskom finalu bio opasniji od Lokomotive, a isto to vrijedi za Hajduk u kadetskom finalu. Mladi Osječani cijelu su tu utakmicu živjeli na rubu, ali i preživjeli, no u izvođenju jedanaesteraca nisu pronašli sreću.

Juniorska momčad Osijeka u finalu je izgledala vrlo homogeno i čvrsto. Trener Dino Skender odlučio se za zgusnutu sredinu terena kako bi spriječio okomite lopte prema užasno neugodnom Lirimu Kastratiju. Taj mladi Albanac terorizirao je obrane po prvoj HNL, a gdje onda neće u svom uzrastu. Zabio je, ali Osijek je generalno odradio dobar posao na njemu.

- Jedna mala pogreška bila je dovoljna da nam Kastrati pobjegne. Zato sam se i odlučio za taktiku u kojoj nam je važna bila čvrsta defenzivna struktura u sredini. No, imali smo jasnu ideju kako napasti, radili smo to preko bokova, i to jako dobro. Talys, a posebno Lišnić, odigrali su vrlo dobru utakmicu. Mislim kako smo sve mogli riješiti u 90 minuta, ali nismo uspjeli, pa smo se morali još malo “tresti” kod izvođenja jedanaesteraca, ali na kraju je možda tako pobjeda i slađa - rekao je Dino Skender, trener juniorske momčadi NK Osijek.

Ni to finale nije moglo proći bez sudačkog paceraja. Naime, Osijeku u prvom dijelu kod rezultata 1:1 nije priznat pogodak čist kao suza.

- Sreća pa nam ta pogreška sudaca na kraju nije uzela trofej koji smo po svemu zaslužili. Pogledao sam kasnije snimku tog pogotka i doista mi nije jasno kako je pomoćnik mogao tu Lišnićevu poziciju okarakterizirati kao zaleđe. No, nije nas to pokolebalo. Držali smo se i djelovali kao momčad. Lokomotiva nas je lukavo čekala, ali dobro smo ih zaustavili. Kod izvođenja jedanaesteraca sreća nas je pomazila jer je vratar Lokomotive imao dva udarca naših igrača na ruci, ali su oba završila u mreži, a kasnije je naš vratar Barešić dvaput odlično reagirao i osigurao nam osvajanje trofeja - kaže Skender.

Juniorski Kup Osijek posljednji je put osvojio još 2006. godine, kada je trener bio Goran Popović, a bila je to generacija u kojoj su igrali Vargić, Kardum, Jurica Pranjić, Miličević, Knežević, Leko. Ta je generacija osvojila dvostruku krunu.

- Činjenica kako je posljednji juniorski Kup osvojen još 2006. daje dodatnu težinu našem uspjehu. Ponosan sam na momčad i način na koji smo igrali. Bila je to utakmica koje se ne bi postidjele ni seniorske momčadi - zaključio je zadovoljni Skender.

I dok su njihovi stariji klupski kolege bučno slavili osvajanje trofeja, kadeti NK Osijek nisu imali razloga za radost. Njima je “bijela” postala “crna točka” jer su poraženi nakon izvođenja jedanaesteraca od Hajduka. No, s obzirom na prikazano tijekom 80 minuta utakmice, imali su sreće što su finale uopće odvukli u neizvjesnost jedanaesteraca. Hajduk je jednostavno bio bolji i zaslužio taj trijumf.

- Nemamo za čime previše žaliti. Nismo odigrali dobru utakmicu, niti smo uspjeli provesti u djelo neke zamišljene stvari vezane uz igru. Izgubili smo bitku na sredini terena i bili smo posve neopasni za vrata Hajduka. Defenzivno smo bili dobri, uglavnom smo limitirali Hajduk na udarce izvana, ali prema naprijed smo bili posve nemoćni, kaže Tomislav Steinbrückner, trener kadeta NK Osijek.

U biti, očekivalo se da momčad povuku Dino Bognar i Mihael Kuprešak, koje je u prvu momčad znao povući Zoran Zekić. No, to nije bilo njihovo poslijepodne.

- Ispalo je tako, ali, ukupno gledajući, mislim kako smo bili prespori. Možda je na to utjecalo i neadekvatno vrijeme kada smo igrali (susret je počeo u 14 sati, po najvećoj vrućini, nap. a.), ali to nas ne opravdava. Nismo dali sve što možemo, a ja znam kako možemo igrati bolje. U biti, jedino žalim što se nismo prikazali u bar malo boljem izdanju, zaključio je Steinbrückner.

Možda su mogli odigrati bolje, ali s obzirom na odnos snaga i kvalitetu Hajduka, uspjeh je bio što su uspjeli utakmicu dovesti do jedanaesteraca u kojima se svaka razlika u kvaliteti izgubi. No, Fortuna im nije bila naklonjena, okrenula se kvalitetnijem suparniku...