Osmi Žito Challenge Cup održan je u godini Olimpijskih igara. Ponovno je prva zvijezda bio Ukrajinac Oleg Verniaev, koji će nešto poslije te godine osvojiti srebro u Riju de Janeiru u višeboju. U Osijeku je bio niz noviteta. Prvi put održano je javno izvlačenje startnih brojeva finalista. Nakon toga u holu dvorane Gradski vrt svirala je grupa Vatra. Ispred dvorane obilježio se Dan plesa, a kako je to bila godina Olimpijskih igara, u Riju de Janeiru plesala se dakako samba. Znači, ispred dvorane samba, a unutra smo čuli Vatrin hit Tango. U nedjelju su gosti Osijeka mogli čuti i tamburice u izvođenju TS-a Kas, a ispred dvorane sve je mirisalo po roštilju. Naime, drugi finalni, nedjeljni, dan održan je na sam Praznik rada, pa je organizator ispred dvorane osigurao dovoljnu količinu mesa i priredio natjecanje u pripremi roštilja. Toga 1. svibnja Robert Seligman proslavio je svoj 30. rođendan. Dan prije nakon pada u finalu zauzeo je peto mjesto na konju s hvataljkama. Mjesto ispred, također nakon kiksa, osvojio je Filip Ude. Najbolji je bio Ukrajinac Verniaev, Slovenac Bertoncelj bio je srebrni, a Slovak Michnak brončani. U subotu je u finalu na parteru nastupio Tomislav Marković, a zamalo ga je propustio treći Osječanin, Andrej Korosteljev. Bio je to njegov, zasad, posljednji nastup na Svjetskom kupu u Osijeku. Na žalost. Tomi je u finale ušao pod ogromnim bolovima u tetivi. Nastupio je s bandažom i pod tabletama, na kraju je također zauzeo peto mjesto. Prvi je bio Nijemac Mathias Fahrig. Subotnji program iz lože je gledala posebna gošća, koja je i otvorila finala sedmog Grand prix Osijek Žito Challenge Cupa. Janici Kostelić, tada na mjestu pomoćnice ministra prosvjete i sporta, dolazak na gimnastičko natjecanje u Osijek bio je prvi radni zadatak. I odlično se snalazila. Evocirala je uspomene kada je s obitelji živjela u Vukovaru, prisjećala se i svojih gimnastičkih treninga, koji su, prema Janičinim riječima, bili posebno teški, pa je stoga izrazila posebno divljenje gimnastičarima. Nije imala prigode tada gledati nedjeljna finala, u kojima je Hrvatskoj jedinu medalju donijela tada “nadolazeća zvijezda”, Tin Srbić. Nakon što je godinu dana prije zapeo u kvalifikacijama, prije dolaska u Osijek nanizao je nekoliko vrlo dobrih natjecanja, nakon Bakua i Ljubljane stigla je bronca i u Osijeku. Na preči je slavio Turčin Umit Samiloglu, kojem je trener nekadašnji svjetski prvak, Slovenac Aljaž Pegan. Marijo Možnik nije se plasirao u finale. U Osijeku je tada počeo pripremati doktorsku disertaciju, a Tin se spremao za ispite na Fakultetu brodogradnje i strojarstva. Njegova djevojka Ana Đerek propustila je tada Osijek jer je neposredno prije natjecanja uspješno odradila kvalifikacije za Olimpijske igre u Riju de Janeiru. Zato je navijala za Tina i svoje kolegice iz reprezentacije Karmen Koljanin, Doru Kranželić, Emu Kajić i Anu Poščić. U kvalifikacijama ni jedna nije ostvarila plasman među osam najboljih, a kako je najbliža finalu bila Ema Kajić, kao domaća predstavnica, dobila je wild card. Koji je opravdala osvajanjem petog mjesta u finalu.

Verniaev je slavio i na preskoku, Rus Emin Garibov na ručama, a njegov sunarodnjak Denis Ablyazin na karikama. Kod žena Britanka Elissa Downie briljirala je osvojivši zlata na sve četiri sprave.