Deset autorica: Elina Brotherus, Maria Adela Diaz, Jelena Kovačević, Ana Kuzmanić, Ines Matijević Cakić, Neli Ružić, Marijana Stanić, Lena Šimić, Tanja Tintor Keller i Vlasta Žanić - predstavlja se (do 6. lipnja) osječkoj publici u Galeriji Waldinger. Pod zajedničkim nazivnikom “Odgajanje budućnosti” autorice projekta Ines Matijević Cakić i Marta Kiš okupile su spomenute umjetnice, a izložbu uklopile u dvodnevni festival Umjetnost i žena, koji je organizirala Akademija za umjetnost i kulturu.

- Izložba istražuje i problematizira suvremeno majčinstvo, njegovu subjektivnost, a predstavlja poziciju majke umjetnice, koje ponekad i u potpunosti brišu granicu između privatnog i javnog. Tj. subjektivno izražavaju doživljaj majčistva - pojašnjava Ines Matijević Cakić, koja je istraživala i povezala umjetnice sa sličnim idejama. Pozicije privatnog i javnog ne mogu se razgraničiti, tj. umjetnici uvijek subjektiviziraju sebe.

Izložba je međunarodna, pa osim autorica iz Hrvatske, jedna dolazi iz Meksika, Maria Adela Diaz, a u Osijeku se već predstavila jednim performansom pa ovdašnjoj publici nije nepoznata.

- Ova se tema dugo prati stoljećima, kroz brojna umjetnička ostvarenja, no na ovoj je izložbi jako dobro prikazano to prožimanje, što nije oduvijek bilo tako, pozicija majke, umjetnice, žene i borbu i način kako umjetnice - i ne samo one - pokušavaju u suvremenom i sveobuhvatnom životu to pokušavaju napraviti - ističe Marta Kiš, ne želeći autorice povezivati po sličnosti, jer su, kaže, njihovi pristupi radovima vrlo individualni, kao i priče, a nema ni iste obiteljske priče. Poetike su vrlo različite, a imamo i jedan rad koji je napravila umjetnica koja nije uspjela postati majka - smatra Marta Kiš, ocjenjujući kako su svi radovi prožeti snažnim emocijama, od odnosa s djecom do odnosa s majkom, pa je izbjegnuta površnost, kako u dobroj umjetnosti i treba biti.

Javno vidljivim komunikacijskim kanalom Ines Matijević Cakić smatra umjetnost.

- Glas koji umjetnost nosi i pozicija koju umjetnost u društvu ima, bitna je, no problematična je razina komunikacije s publikom, jer je marginalizirana. Imam osjećaj da se ljudi u Osijeku boje zakoračiti u galerije i muzeje i vidjeti svijet umjetnosti - smatra Matijević Cakić, no Marta se Kiš nadovezuje da to nije problem samo Osijeka, nego edukacije na državnoj razini:

- Upravo se kroz umjetnost lakše može progovoriti o nekim temama. Kao što su ovo neke intimne, teške teme umjetnicama za riješiti na neki drugi način, umjetnost nudi kanal koji to omogućava. To bi dobrom edukacijom i osnaživanjem kreativnih elemenata u obrazovanju trebalo prihvatiti, što bi dovelo publiku u galerije, a u krajnosti i korist posjetitelju.

- Publike nema jer nisu senzibilizirani kroz školski sustav, a to mu je temeljna greška - slaže se Ines Matijević Cakić, razočarana što je likovna kultura u osnovnim školama uglavnom na razini jednog sata tjedno, kao i u srednjim školama.

- U srednjoj se školi mladi prestaju kreativn izražavati, program je uglavnom usmjeren na teoriju povijesti umjetnosti. Vrijeme je da se to promijeni. Kriva je percepcija sata likovne kulture, jer mislim da javnost misli da djeca na tim satima slikaju, a nije tako - razvijaju motoriku, kreativnost, upoznaju sebe, razvijaju divergentno mišljenje, različite metode rješavanja problema... Mnogo je složeniji sat i program likovnog nego što se misli - dodaje Matijević Cakić. Kroz kreativni se proces, smatra Marta Kiš, činjenice pamte lakše i duže, no to naš sustav još nije prepoznao.

- Svijet oko nas mijenja se svjetlosnom brzinom - upozoravaju umjetnice. N.Vekić