Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić u srijedu je kazala da Hrvatska želi tijekom svog predsjedanja Europskom unijom 2020. organizirati sastanak na vrhu EU-a i šest zemalja zapadnog Balkana (Zagreb Summit 2) na kojem bi se proširenje Unije trebalo vratiti u prvi plan. Čelnici zemalja EU-a sastat će se u četvrtak u Sofiji s čelnicima zemalja zapadnog Balkana, što će biti prvi takav susret od solunskog summita 2003. godine. “Vratiti fokus na jugoistočnu Europu, šest zemalja koje još nisu članice europskog bloka, već je i to veliki pomak i Hrvatska zagovara isti pristup (...) Mi bismo željeli organizirati Zagreb Summit 2. Željeli bismo da naš summit bude summit proširenja, da poruka o vraćanju fokusa na države u okruženju bude jača”, kazala je ministrica u emisiji Hrvatskog radija “A sada Vlada”.

Posljednjih dana upada u oči kako se tenzije “u regiji” polako spuštaju, a razlog tome treba tražiti u nekim politikama koje su očito inicirane izvana. I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, upitan da prokomentira komemoraciju u Bleiburgu koja se u subotu održala u Austriji, bio je neuobičajen mlak na riječima kada su zbivanja u Hrvatskoj u pitanju. No, zato je posvetio veći dio izjave “makroekonomskoj uniji u regiji” i “suradnji u regiji”. Upozoravajući na globalne promjene, Vučić je ocijenio kako se “stvari i prilike u svijetu mijenjaju”, dok pojedinci žive u dobu od prije pet, 10 ili 50 godina i ne razumiju promjene. “Neki ne razumiju da će Srbi i Hrvati živjeti u mnogo boljim odnosima, iako neki žele upravo obrnuto”, rekao je Vučić i ponovio svoju nedavno ocjenu da su i Srbi i Hrvati “mali i nestaju”. Hrvata u BiH, kako je rekao Vučić, danas ima oko 320.000 u odnosu prema 760.000 prije ratnih sukoba '90-ih, naglasivši kako se taj pad dogodio za samo četvrt stoljeća, te da kroz slične demografske procese prolaze i Srbi i Bošnjaci. “Samo združeni možemo opstati i ostati, iako je to mnogim Hrvatima teško čuti, i nekim Srbima još teže”, ocijenio je predsjednik Srbije i rekao kako se zauzima za makroekonomski uniju u regiji. “Kod svih je pad, prazne se ovi prostori i zato se zauzimam za makroekonomsku uniju. Bez granica, sa sličnim porezima, da sve pojednostavimo, da sve ide bez barijera. Tako će biti više posla i više budućnosti za sve. Ako to ljudi razumiju, imat ćemo šansu, ako ne – ništa”, poručio je.

Ideja “ekonomija prije politike” stara je strategija izvučena iz ladice ekonomskih trustova mozgova na globalnoj razini. “Dok se Europa suočava s različitim vizijama o svojoj budućnosti, ostaje pitanje kako će te različite vizije utjecati na događaje na zapadnom Balkanu. Balkan ostaje krhak, a vanjski pritisci i unutarnje podjele mogli bi donijeti novu nestabilnost u regiji”, piše Martina Larkin, članica Izvršnog odbora Svjetskog gospodarskog foruma (WEF).

Šest zemalja zapadnog Balkana (WB6) obuhvaća Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru i Srbiju, s ukupnim brojem stanovnika od oko 18 milijuna eura i BDP-om od cca 80 milijardi eura. Iako je regija imala iznadprosječnih stopa rasta, veću od stope rasta u EU, od 5,3 posto ranih 2000-ih godina, danas ta gospodarstva pokazuju nestabilan i usporen rast i visoke stope nezaposlenosti i znatan odljev mozgova. Predviđanja za budućnost su optimistična što se tiče ubrzavanja stope rasta, jer se temelje na povećanom izvozu, investiranju i trošenju. No, važno je osigurati održivi i dugoročni razvoj regije kako bi se osigurala stabilna politička okolina i efikasne reforme.

Kako bi se riješili problemi koji zaustavljaju napredak u regiji, potrebno je riješiti tri ključna prioriteta, piše Maritna Larkin za Euractiv. Prvi je prioritet jačanje rasta i ulaganja kroz javno-privatna partnerstva. “Povećana regionalna suradnja u trgovini, infrastrukturi i digitalizaciji ima važan potencijal za zapadni Balkan. Primjerice, zemlje zapadnog Balkana mogle bi povećati stupanj otvorenosti prema trgovini, mjereno udjelom izvoza u BDP-u, s manje od 40 posto na najmanje 80 posto, kao i u drugim malim tranzicijskim gospodarstvima u Europi”, smatra Larkin.

Također, završetak procesa pristupanja WTO-u za svih šest zemalja u regiji, od sadašnjih samo tri koje su pristupile WTO-u, bio bi važan korak za regiju. Razvoj regionalnog gospodarskog prostora, koji su dogovorili lideri zapadnog Balkana u srpnju 2017., dodatno će ojačati trgovinu i ulaganja u regiji i Europskoj uniji. Također će pomoći ubrzati razvoj poduzetništva i vještina, istraživanja i inovacije te pametan rast. Da bi se postigao održivi rast, bit će važno razviti snažna partnerstva s privatnim sektorom.

Drugi je prioritet vođenje budućeg digitalnog ekosustava. U svijetu koji karakterizira brzi i transformativni tehnološki napredak, zemlje i poduzeća moraju se prilagoditi kako bi ostali konkurentni. Zapadni Balkan pokazao je snažan rast start-upova, a nekoliko je zemalja pokrenulo digitalne inicijative za transformaciju svojih gospodarstava i društava. Međutim, u regiji je još uvijek očit nedostatak integracije i koncentracije industrije, a još je mnogo toga što treba učiniti kako bi se regija mogla oduprijeti pritiscima na svojim tržištima rada i uspješno ostvariti prekvalifikacije i razvoj tehnoloških vještina radne snage u svim industrijama.

Kako bi se nastavila poticati ta vrsta razvoja, treba podupirati start-up aktivnosti, olakšati pristup financijama, kao i suradnju između novih i starih poduzeća. Regionalni čelnici morat će ojačati digitalni i inovacijski sustav, koji gospodarstvima može omogućiti rast na još nezabilježenoj razini. Korištenje podataka i informacijskih tehnologija za rješavanje korupcije, građanski angažman i povećanje sofisticiranosti vladinih usluga pruža jedinstvene mogućnosti, napominje Larkin.

Treći, no ne manje važan proioritet je potpora vodstvu sljedeće generacije. “S obzirom na značajne demografske izazove u regiji i odljev mozgova s ​​kojima se regija suočava, nužno je iskoristiti dinamiku mladih u regiji kako u smislu njihove političke participacije i njihovog doprinosa inovacijama i poduzetništvu. Potrebno je poticati trenutne napore kao što je Regionalni ured za suradnju s mladima (RYCO) kako bi postigli svoj cilj promicanja suradnje i pozitivnog plana za mlade u regiji. Potrebno je potaknuti mlade političke vođe da sudjeluju u nacionalnim i međuregionalnim procesima, a mladim poduzetnicima treba dati poticaje za pokretanje poslovanja u regiji. Rješavanje problema nezaposlenosti mladih i edukacija mladih za stjecanje nekih vještina, osobito tehničkih vještina koje su im potrebne za ekonomski procvat u budućnosti, morat će biti ključan prioritet”, stoji u planovima koje Svjetski gospodarski forum ima za zapadni Balkan.