Sumnjam da postoje ljubitelji nogometa u Osijeku koji, poglavito prošlih desetljeća, nisu čuli za Petiku i Pauliku. Dakako, riječ je o Petru i Pavlu Kratilu, koje je, zbog njihove nevjerojatne sličnosti, u susretima na ulicama njihova rodnoga grada zaista bilo teško razlikovati. Od njihova djetinjstva, provedena u gornjogradskoj Strossmayerovoj ulici, pa sve do jeseni njihova života. Na žalost, kasno u nedjeljnoj noći u KBC-u u Osijeku prestalo je kucati srce Petra Kratila, ostavivši tugovati ne samo rodbinu nego i brojne prijatelje koje je stekao tijekom raskošne nogometne i trenerske karijere. I, nadasve, dakako blizanca Pauliku…

Petar Kratil bio je vrstan golman, čije su atraktivne intervencije desetljećima izmamljivale pljesak kibica nadasve na osječkim igralištima. Danas ćete rijetko, čak i na najvećim utakmicama, vidjeti „parade“ kakve je izvodio Petika od 1955. pa sve do 1976., u vremenu dok je čuvao vrata matičnog Grafičara, šezdesetih godina prošlog stoljeća, pa Slavonije (sljednik Proletera i preteča NK Osijek, nap. a.) u šezdesetima, pa Dalja i, konačno, LIO-a. Indikativno je da su „grafičari“, „metalci“ i „lanarci“, u vrijeme dok je Kratil bio njihov vratar, ulazili u viši stupanj natjecanja. Najpamtljiviji je Petikin doprinos plasmanu Metalca 1969. u Drugu saveznu ligu, koji je tada tri sezone igrao, zanimljivo, u istom rangu kao i Nogometni klub Osijek! Imao je i spektakularan kraj igračke karijere, kolovoza 1977., kad se oko 3000 gledatelja okupilo „Kraj Lanare“, gdje je LIO ugostio osječkog povratnika među prvoligaše, a kao atraktivno pojačanje s Petikom (i ostalima) u sastavu je bio i poznati reprezentativac nekadašnje države Dragoslav „Šeki“ Šekularac. Nakon završetka igračke karijere Petar Kratil posvetio se trenerskom poslu u nizu slavonskih i baranjskih amaterskih momčadi, praktično sve dok nije bio suočen s moždanim udarom. čije su ga posljedice, na žalost, posve odvojile od grada i ljudi koje je neizmjerno volio.

Osim brata Pavla i sestre Marije s obiteljima, ožalošćene su i kćeri Božena i Branka te unuka Dora. Kao i svi oni koji su, nekad davno, imali privilegij uživanja u prekrasnim Petikinima obranama!

Posljednji ispraćaj najefektnijeg osječkog nogometnog „paradera“ bit će sutra (srijeda) u 13.20 na Retfalačkom groblju.

D. Kerže