Organizator prvog gimnastičkog Svjetskog kupa bio je Gimnastički klub Inova Gim, naravno uz potporu Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Novi gimnastički klub osnovan je 2007. godine, na inicijativu oca Nenada Solara i njegovih sinova Saše i Gorana, u novouređenom gimnastičkom centru, koji je nastao na mjestu nekadašnjeg industrijskog pogona Analita na osječkom Zelenom polju. Jedan od osnivača kluba bio je i tada već afirmirani gimnastičar Robert Seligman.

Drugi je dio osječke gimnastičke obitelji nakon razlaza ostao u starom Sokolskom domu, marljivo treniravši u derutnim uvjetima u klubu koji je tih godina dobio naziv GD Osijek Žito prema sponzoru, najavivši tako dugu i uspješnu sportsko-privatnu suradnju. Kako bi uopće “natjerao” FIG-u da Osijeku dodijeli domaćinstvo, organizator se obvezao organizirati Svjetski kup iz tada jače A-kategorije, a obvezan nagradni fond za tu razinu od 50 tisuća franaka tada je čak udvostručen. To je glavni razlog zašto je prvi Svjetski kup u Osijeku privukao gimnastičarke i gimnastičare iz 34 zemlje, ali i šest aktualnih ili bivših svjetskih prvaka na svih šest muških sprava. Godinu dana nakon Olimpijskih igara u Pekingu, zvijezda je bio Kinez Chen Yibing, olimpijski prvak na karikama. Naravno, on je tada slavio na svojoj spravi, u jakoj konkurenciji ispred Rusa Plužnikova, Ukrajinca Voribieva te Brazilca Arthura Zanettija, olimpijskog prvaka četiri godine poslije u Londonu i čestog posjetitelja Osijeka. Brazilac je tada završio na četvrtome mjestu. “Drvena medalja” pripala je i Robertu Seligmanu na konju s hvataljkama. Neposredno uoči Svjetskog kupa, Robert se razišao sa svojim tadašnjim trenerom Nenadom Solarom i vratio u Sokolski dom, pa ga je prvi put još od vremena najmlađih uzrasta na natjecanje vodio Vladimir Mađarević. Nastup u rodnom gradu pred svojim sugrađanima, a vjerojatno i “prijelazni rok”, utjecao je očito na Roberta. Uz dosta “prljavu” vježbu jedva je ušao u finale. Kasnije nam je Robert prepričavao kako je u glavi samo čuo zvukove fotoaparata. Zato je “popravni” imao u finalu i odradio ga je jako dobro. Bio je to Robert kakvog smo, istina rijetko, mogli pratiti na TV-u na velikim natjecanjima. Ipak, doživio je nepravdu, suci mu nisu priznali jedan element pa konačnih 15.225 bilo je dovoljno za četvrto mjesto. Bila je najavljivana i žalba, od koje se potom odustalo. Uvjerljivi prvak na konju s hvataljkama bio je Kinez Zhang Hongtao, tada najbolji vježbač na toj spravi. Dobio je ocjenu 16.075, a jedan sudac rekao nam je kasnije da su mu skidali ocjene “radi reda” jer bila je to savršena izvedba. Srebro je pripalo Slovencu Saši Bertoncelju, koji nije propustio ni jedan od kasnijih svjetskih kupova u Osijeku, a broncu je osvojio Rus Perevožnjikov. U finalu na konju s hvataljkama nastupio je i Zagrepčanin Marko Brez, nakon četvrtog mjesta u kvalifikacijama, a u borbi za medalju zauzeo je posljednje osmo mjesto. Zato je prvi veliki nastup u svom gradu za Tomislava Markovića bio stimulans da odradi vježbu života. U kvalifikacijama se tresao kao prut od treme. No, unatoč tomu, za razliku od Roberta odradio je odličnu vježbu. U finalu je još jednom briljirao, zaradio ocjenu 15.225, jednu od najvećih i najboljih u karijeri uopće. Osvojio je drugo mjesto iza sjajnog, dvostrukog svjetskog prvaka Brazilca Diega Hypolita (15.550), a iza sebe Tomi je ostavio i ponajboljeg europskog parteraša Izraelca Alexandera Shatilova (14.925). Broncu u muškoj konkurenciji Hrvatskoj je na preči donio i Marijo Možnik. Prvi su put Osječani uživo mogli vidjeti njegov element. Ispred Marija bila su dvojica prečaša, koja su obilježila tu vježbu u proteklih 20-ak godina. Najbolji je bio Slovenac Aljaž Pegan, a drugo mjesto osvojio je Nizozemac Epke Zonderland. Na ručama i preskoku slavili su Rumunji Marius Berbecar i Flavius Kocsi.

Hrvatska je osvojila tri medalje i u ženskoj konkurenciji. Prvi je finalni dan Tijana Tkalčec na preskoku bila druga, iza Čehinje Yane Komrskove. S dvije bronce okitila se Tina Erceg. Splićanka je bila treća na parteru i gredi. Na obje sprave trijumfirala je Kineskinja Sui Lu. S prvog izdanja Svjetskog kupa ostat će upamćen i Tinin zanimljiv stajling. Naime, triko joj je bio u obliku prepoznatljivog hrvatskog “trade marka” kravate.