Kultura
ĐAKOVAČKI KNJIŽEVNIK ADAM RAJZL

Objavio novu knjigu pjesama za djecu, a radi na dva romana
Objavljeno 11. svibnja, 2018.
Njegova deseta knjiga, koja je nedavno izišla iz tiska, nosi naslov “Kad bi ljubav u kutiju mogla stati”

Deseta knjiga istaknutog hrvatskog književnika za djecu i odrasle Đakovčanina Adama Rajzla pod nazivom “Kad bi ljubav u kutiju mogla stati”, ovih je dana izišla iz tiska. Riječ je, kako pojašnjava sam autor, o knjizi pjesama za djecu u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade iz Zagreba.

Urednice knjige su Silvija Šesto i Snježana Babić-Višnjić, a knjigu je ilustrirala Željka Gajski, akademska slikarica i kiparica iz Zagreba. Taj književnik i novinar, rođen 1948. godine u Dragotinu, piše priče, romane i pjesme za djecu i odrasle. Objavio je do sada zbirku pjesama “Odavde do obale” (1974.), zbirke priča za djecu “Topot bijesnih konja” (1983.), “Kad su trešnje dozrijevale” (1996.), “Izgubljeno zlato” (2001.), “Ljubav pod kišobranom” (pjesme i priče za djecu, 2007.), opsežan roman “Zvonik Eve Šimunove” (2008.), roman “Sjene na mjesečini” (2011.), zbirku priča za djecu “Vatrenjaci” (2014.) te roman “Mornareva žena” (2016.) Poznati književnik pero ne ispušta iz ruku.

Uskoro mu izlazi, u izdanju Alfe iz Zagreba i Ogranka Matice hrvatske u Đakovu, roman za odrasle “Martin Tišljer”, koji je kombinacija novopovijesnoga, društvenog i obiteljskog romana. Glavni je i naslovni lik Martin Tišljer, Adamov otac, što odnos privatnoga i općepovijesnoga smješta i u sferu (auto)biografske proze.

- Radi se o ocu koji u smrt odnosi svoje tajne o strašnim iskušenjima koje je kao mali čovjek, slavonski folksdojčer, morao doživjeti i proživjeti u vihoru Drugog svjetskoga rata, a krije ih da ne bi naudio obitelji, posebice djeci - pojašnjava Rajzl te dodaje:

- Sad pišem svoj novi, peti roman, pod nazivom “Ubojstvo u Perkovačkoj šumi”. Temu romana nosim u sebi više od šezdeset godina, Vidio sam, naime, ubijenog i njegovog ubojicu. Stariji je u pratnji mlađeg došao u selo kupiti imanje i imao je dosta novca. Naišli su i mom ujaku Đuri kovaču, a ja sam se, znatiželjan, tamo našao. Stariji čovjek ubijen je sa sedamnaest uboda nožem u šumi i opljačkan. Ubojica nije do sada pronađen. Ubijenom se ne zna ni ime ni odakle je došao. Pokopan je na perkovačkom groblju.

Sada se, kaže, vraća onome što ga je pratilo mnogo godina i pokušavam razotkriti ubojicu.

- Problem je što su neki svjedoci mrtvi. Pitanje je da li je i ubojica još živ?! Kad sam ponekad prolazio pješice ili biciklom tim dijelom šume, nije mi bilo svejedno. Imao sam osjećaj da ću nepoznatog ubojicu ponovno sresti - navodi Rajzl, i dodaje kako roman govori i o vremenu druge polovine prošlog stoljeća kada su brojni starosjedioci prodavali svoja imanja, odlazili u bogatije krajeve u želji da bolje i sretnije žive. Priča je to i o dolasku doseljenika iz brdovite Bosne, sela iz okolice planine Vlašić i njihovoj teškoj prilagodbi novim životnim i prostornim uvjetima. Na kraju razgovora, osvrćući se i na najnoviju knjigu pjesama za djecu, Rajzl kaže kako za djecu pisati nije nimalo lako.

- Valja ući u njihov svijet, svijet mašte, postati ponovno dječak, razmišljati kao i oni, a to je, priznajem, vrlo teško. Pjesme za djecu što ih pišem vrlo su aktualne. Osim prvih tajnih ljubavi, odnosa starijih i mladih gdje odrasli uvijek misle da su u pravu i uvijek dijele neke svoje mudre savjete, u mojim pjesmama ima i socijalnih motiva. Govorim o majkama koje rade noćne smjene, djeci čiji su se roditelji razišli, otišli na drugu stranu u potrazi za novom srećom ne pitajući kako se osjećaju njihova vikend-djeca, zatim su tu i pjesme o djeci čiji roditelji rade daleko u inozemstvu, a njihovi sinovi i kćeri jedva čekaju njihov povratak i topli zagrljaj - kaže poznati đakovački, ali i hrvatski književnik.

Maja MUŠKIĆ
Za roman od tri do šest godina

- U prosjeku roman pišem tri godine, no, opsežni roman „Zvonik Eve Šimunove“ (ima 460 stranica), koji je pisan prema istinitim događajima, sa stvarnim osebujnim snažnim likovima, ljudima i događajima rodne mi Slavonije, pisao sam šest godina. Mnogo sam razgovarao s još živućim svjedocima, proučavao pisana sjećanja, napisano čitao, popravljao, ostavljao ga da miruje i leži pa mu se ponovno vraćao - kaže ovaj književnik.

Stvarni likovi uz dodatak fikcije

- Pišem uglavnom novopovijesne realističke romane s mnogo stvarnih slavonskih neobičnih, ali vrlo snažnih likova i istinitih događaja iz sredine prošloga stoljeća, naravno, uz dosta fikcije. Većine tih ljudi više nema, ali oni u mojim romanima i pričama ponovno žive, smiju se i tuguju. Pisati romane ili priče za odrasle mnogo mi je teže. Treba dosta priprema, upornog rada, odricanja, proučavanja, razgovora sa živućim svjedocima ili sudionicima pojedinih događaja. Kad tekst bude napisan, kad malo odleži, slijedi brušenje, korigiranje, nadopunjavanje pa ponovno iščitavanje - pojašnjava Rajzl.

teško je

PISATI ZA DJECU I UĆI U NJIHOV SVIJET

Možda ste propustili...

HPD “LIPA” NA SKUPU ZBORSKIH LAUREATA

Izvode veliki Händelov oratorij “Messiah”

AUSTRIJSKO-HRVATSKA KOPRODUKCIJA U HNK U OSIJEKU

Balet “Mali princ” pokazao da je magija u jednostavnosti

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ZAHUKTALA OSJEČKA SKLADATELJSKA SCENA

Brekalo & Ranogajec: Skladbe mladih Osječana praizveli Subotičani u Izraelu

2

POČINJU 16. STROSSMAYEROVI DANI

Suvremena hrvatska skulptura u Đakovu

3

UDRUGA LJUBITELJA LIKOVNIH UMJETNOSTI ERDUT

16. likovna kolonija Ars Danubia