Ako se zaputimo u šetnju poljem, livadom s visokom travom i žbunjem ili šumom, na našeg kućnog ljubimca (ali i na nas) vrebaju iz prikrajka paraziti koji traže sebi domaćina, a ujedno i hranu. To su krpelji. U proljeće ih ima puno, gladni su, a jedina hrana im je krv, pa željno traže i čekaju žrtvu. Često nakon šetnje po šumskim stazama ili visokoj travi, taj neugodni “sustanar” nađe se i na našim nogama ili drugim pristupačnim dijelovima tijela. U pasa i mačaka krpelj se najčešće smjesti u predjelu glave i vrata, gdje ga životinja ne može lako skinuti, ali nalazimo ih i na cijelome tijelu - leđima, trbuhu, ušima, očnim kapcima ili njuški. Krzno je idealno skrovište, stoga krpelje možemo otkriti tek kada su već veliki, odnosno kada su siti i napijeni krvi.

Najpogodnije vrijeme za sve krpelje jesu travanj, svibanj, lipanj, kolovoz i rujan. Krpelji, nakon što se izlegu iz jajašca, prelaze u stadij ličinke u roku od dva tjedna. Ličinke se penju u grmlje, gdje dočekuju svoje žrtve, te nakon prvog obroka krvi prelaze u stadij nimfe, koja se otpušta, traži sljedećeg domaćina i razvija se u odraslu jedinku. To se odvija u prašini i grmlju, visokoj travi, raspuklinama u zidu. Nakon toga, kad ženske ličinke nađu toplokrvnog domaćina, moraju sisati krv nekoliko dana da bi mogle izleći između 500 do 3000 novih jajašaca. Nakon što izleže jajašca, ženka ugiba. Odrasla ženka hrani se na domaćinu osam do dvanaest dana, a u to vrijeme poveća svoju masu i do 100 puta. Mužjaci su manji od ženki, a nakon nekoliko parenja ugibaju.

Da biste na kućnom ljubimcu pronašli krpelja, treba ga pretraživati nakon svake šetnje, i to tako da prijeđete lagano dlaku od repa prema glavi. Kad pronađete krpelja, morate ga što prije odstraniti, i to tako da ga lagano anestezirate prislanjajući na njega vatu s alkoholom, acetonom, eterom ili benzinom za upaljače. Djelotvorno je i ulje, ali ono otežava sljedeću fazu vađenja. Nakon nekoliko minuta vatu s alkoholom maknut ćete s krpelja te ga lagano uhvatiti pincetom i okretati ga na lijevu stranu dok se ne otpusti. Krpelj se nikad ne smije čupati!

Krpelji, pijući krv, mogu prenositi i neke zarazne bolesti na životinje i ljude. Najznačajnija je piroplazmoza (babezioza). Bolest je česta u pasa, a javlja se i u mačaka. Krpelj mora biti na životinji dva do tri dana, a prvi se simptomi bolesti javljaju nakon pet do sedam dana. Pas je tada tužan, umoran, trom, odbija hranu, pojačano pije vodu, slabo se kreće i povraća. Dobije visoku temperaturu (41 °C). Javlja se opća slabost, anemija, a mokraća je crvene ili tamnosmeđe boje. Ujedno je to zadnji trenutak za reagiranje i hitan dolazak u veterinarsku ambulatu, kako bi pas dobio odgovarajući serum protiv bolesti. Ako se ne reagira, pas umire.

Kod piroplazmoze dolazi do raspadanja crvenih krvnih tjelešaca, a u vezi s tim do oštećenja jetre, bubrega, slezene i izrazite anemije. Uz anemiju, u daljnjem tijeku bolesti javlja se žutica, naglo mršavljenje i opća slabost, a tada je prognoza za životinju vrlo nepovoljna.

Ako prebole piroplazmozu, pas i mačka trebaju deset do petnaest dana mirovati, obnoviti tjelesnu snagu, hraniti se lagano, ali kvalitetno da se jetra što prije oporavi. Nakon svega toga, sigurno ćete se zamisliti i zabrinuti kad poželite sa svojim kućnim ljubimcem šetati u prirodi. U svim trgovinama za kućne ljubimce mogu se kupiti kvalitetni proizvodi, koji pružaju efikasnu zaštitu našim kućnim ljubimcima.