Magazin
REPORTAŽA: SKOPLJE

Veliko konjče i momče Makedonče
Objavljeno 5. svibnja, 2018.
Središte grada pravi je muzej na otvorenom: Uz pun trbuh i spomenici ljepše izgledaju

Skopje ima mikroklima, izgor leto, kočan zima, gradski cigli gola brda, sino nebo zemja tvrta. Maten Vardar brzo teče, tajna nosi vreme vleče. Skopje ima slavni maala, Debar maala nije šala, Skopja java brzo konjče, a bre momče Makedonče!

Kada je Vlatko Stefanovski, frontmen makedonske grupe Leb i sol, pisao ovu pjesmu posvećenu Skoplju, kao da je prorekao nešto što će se dogoditi u njemu tridesetak godina poslije. Jer osim skopske mikroklime, koja se izmjenjuje dnevno (u travnju po danu ljudi hodaju u kratkim rukavima, a čim padne noć slijedi “slojevito” odijevanje u dugačke rukave i jaknu), mutnog Vardara koji kroz Skoplje brzo teče, ili gradskog naselja Debar maale koje je po danu “mjesto ugodnog življenja”, a po noći se pretvara u središte noćnog života, tada još nismo znali što ga je inspiriralo da spomene konjče i momče Makedonče. Oni će doći mnogo godina poslije.

OD FILIPA DO TITA

Kako god bilo, makedonska je vlada odlučila Skoplje učiniti atraktivnijim za turiste. Projekt nazvan “Skoplje 2014” trebao je promijeniti vizuru grada, koja je bila relativno nova, nastala nakon 1963. godine i strašnog potresa koji je srušio gotovo 80 posto skopskih naselja. Krenulo se tako u gradnju brojnih spomenika kako bi se Makedonce prikazalo ne samo kao potomke Južnih Slavena, što ni danas ne osporavaju, već da je makedonski narod nastao puno prije prodora Slavena. Tako danas u Skoplju imamo “muzej na otvorenom” - središte grada načičkano je spomenicima od antike do 21. stoljeća, od Filipa II. do druga Tita, od vođa Ilindenskog ustanka do raznih književnika, političara... do potpuno “no name” likova, pa smo se zapitali ima li uopće Makedonija toliko slavnih ličnosti koje su zaslužile imati spomenik.

- Kad šećem Skopljem, ne bih se začudio da naletim na spomenik kralju Tomislavu ili još bolje Lini Červaru (Lino je dugo godina bio trener skopskog Metalurga, nap.a.) - rekao je jedan hrvatski kolega šećući glavnim makedonskim gradom prema Trgu Makedonije. A tu se nalazi i najveći spomenik - “konjče i Makedonče”. Zbog političke korektnosti i još uvijek neraščišćenih odnosa s Grčkom spomenik službeno nosi naziv Ratnik na konju, premda je posve jasno da on predstavlja Aleksandra Makedonskog koji jaše na svom Bukefalu. Spomenik se nalazi iznad fontane, naravno dodatno ukrašene lavovima i ratnicima, a po noći i light showom. No cirkus tu ne staje. Ne grade se samo spomenici već i nova zdanja, često samo “kopirana” iz najvećih gradova, poput Slavoluka pobjede kroz koji su prošli rukometaši Vardara nakon osvojenog naslova Lige prvaka, ili mosta preko Vardara koji podsjeća na Karlov most u Pragu.

Kroz središte grada voze crveni “double deckeri”, a navodno se planira gradnja i “milenijumskog kotača” prema uzoru na London. Novi je i Arheološki muzej, Skopski balet i opera ispred kojeg su sve muze, a pokraj njega i Spomen-kuća Majke Tereze. Kuća je otvorena 2009. godine, a na mjestu gdje je 1910. godine rođena Majka Tereza, pravim imenom Gonxha Agnes Bojaxhiu, nalazi se danas shopping centar!

MIJENJA SE VIZURA

Zanimljivo je čuti što stanovnici Skoplja kažu o tom novom izgledu svoga grada. Naravno, mnogi zaključuju kako se ovom silnom gradnjom prije svega nekima na vlasti ili blizu vlasti puno više mijenja tekući račun negoli gradska vizura. Jer u to je sve već sada “ulupano” stotine milijuna eura. A ne misle stati.

- Sve mora imati neku svoju mjeru. U redu je postaviti u Vardar jednu galiju, ali zašto tri na tako malom prostoru. Ovo je sve sada Disneyland - rekao nam je kolega novinar Goran Antevski.

Još slikovitiji bio je Fikret, nekad junior FK Vardar, stanovnik najvećeg romskog naselja u Europi Šuto Orizarija, koje je jedno od deset skopskih naselja, jedino s većinskim romskim stanovništvom (u sedam su većinom Makedonci, u dva Albanci, nap.a.)

- Kada dođu turisti, naravno da je njima lijepo, pa se slikaju pokraj tih spomenika. A nama? E, vidiš, možda bi i meni bilo ljepše da mi je pun trbuh - rekao je Fikret, koji smatra kako se Roma političari sjete samo kada su izbori. “Mi Romi im dođemo kao dobitak na lotu. Ne tražimo puno i zato nas s malo mogu dobiti.”

U naselju Šuto Orizari, ili kako ga popularno nazivaju “Šutkom”, prema popisu Državnog izbornog povjerenstva ima gotovo 25 tisuća stanovnika. Ako se uzme u obzir velik broj djece romskih obitelji i dobar dio neprijavljenih stanovnika, onda se procjenjuje kako na tom mjestu živi sto tisuća ljudi, koji se uglavnom bave trgovinom. No, mnogi stanovnici glavnog skopskog grada nemaju preveliki dodir sa svojim romskim sugrađanima.

- Rođena sam u Skoplju, a sve do snimanja “Doma za vješanje” nisam imala dodira s Romima i “Šutkom”. Tek kada je došao tamo Kusturica, koji je boravio cijelo vrijeme u “Šutki” ili Topanskom polju, gdje smo snimali scene, upoznala sam se bolje s njihovom kulturom - rekla nam je Sinolička Trpkova, koja je u “Domu za vješanje” glumila veliku Perhanovu ljubav Azru. Danas je Trpkova profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti u Skoplju.

Inače, “Dom za vješanje” slavi 30 godina od snimanja, a Fikret nam se pohvalio kako je i on u filmu bio statist.

Doista, Skoplje spaja različitosti. Ne samo povijesna razdoblja već i različite kulture i narode. Kolega Antevski reći će kako je “jedina prava podjela na VMRO-ovce i socijaldemokrate”, dvije vodeće stranke u Makedoniji. Jer dok se romska naselja nalaze na rubnim dijelovima grada, dovoljno je samo prijeći Vardar ili proći kroz shopping centar, kroz tunel sličan zagrebačkom Importaneu (kažu kako je to od potresa najsigurniji dio Skoplja) stići ćete u Staru skopsku čaršiju, prema mišljenju mnogih najveću na Balkanu, veću negoli glasovita sarajevska Baščaršija.

POLITIKA RAZDVAJA

Sagrađena još u 12. stoljeću, prema nekim izvorima počeli su je graditi dubrovački trgovci. I danas je to mjesto malih trgovinica, bazara, a u kojem danas većinski dominira albansko stanovništvo, pa je tako na tamošnjim trgovima i ulicama pokraj džamija uobičajeno džuma-namaz, klanjanje petkom. Stara čaršija mjesto je za kupovanje suvenira, makedonskih delicija poput ajvara, sira ili malidžana (namaz od patlidžana), originalnog makedonskog duhana ili jednostavno za sitan novac uživanje u gastronomskoj ponudi. Tako, primjerice, gravče na tavče s pljeskavicom ili ćevapima uz šopsku salatu i jedno “Skopsko” (pivo) ili čašu T'ge za jug, crnog vina iz vinarije Tikveš, može se kušati za 30-40 kuna! Što bi Stefanovski rekao: Ajde nazdravje, Skopje!

Piše: Krešmir LACKOVIĆ
Problemi s Grčkom

Poznat je sukob između Grčke i Makedonije oko makedonskog imena koji se intenzivirao nakon makedonske neovisnosti i primanja u Ujedinjene narode pod nazivom Bivša jugoslavenska republika Makedonija. Gdje je uopće geneza toga sukoba? Objašnjenje su nam dali Makedonci, bez pokušaja da čujemo i drugu stranu. Možda prvom prigodom kada posjetimo Grčku. Naime, današnji sjeverni dio Grčke sa sjedištem u Solunu doista je bio Makedonija, no to je područje kao i većina današnje Makedonije kompletno bilo pod Turskim Carstvom. Zanimljivo, u tom grčkom dijelu u blizini današnjeg grada Kilkisa (nekad Kukuša) rođen je i makedonski revolucionar Goce Delčev, a u Solunu je 1893. godine osnovan VMRO, Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija, koja je 1903. pokrenula ustanak protiv Turaka. Kako se ustanak nije dogodio na cijelom teritoriju, za vrijeme kasnijih Balkanskih ratova došlo je do podjele Makedonije na tri djela. U onom grčkom dijelu, Egejskoj Makedoniji, još za vrijeme Balkanskih ratova pa sve do nakon završetka Drugog svjetskog rata, trajao je egzodus. Zato se od Makedonaca, kao većinskog stanovništa, danas u grčkom dijelu Makedonije samo tri posto izjašnjava Makedoncima. Međutim, kada su napuštali sjeverne dijelove Makedonije, mnogi su tada sa sobom uzeli dokumente, turske “tapije”, a u tamošnjim crkvama postoje i popisi rođenog stanovništva. Stoga Grci ovim zapravo stopiraju Makedoniji priključenje europskim integracijama jer se smatra kako bi brojni izbjegli Makedonci iz sjevernog dijela Makedonije i njihovi potomci, ulaskom u Europsku uniju, mogli pokrenuti masovne zahtjeve za povratom imovine.

Europski sportski grad

Ne znamo je li i to bio plan neke makedonske vlade, ali “Skoplje 2017” postao je “europski sportski grad”. Rukometaši Vardara osvojili su naslov prvaka Europe, nogometaši Vardara plasirali su se u Europsku ligu, a u ljeto 2017. na obnovljenom stadionu koji nosi naziv Filip II. Makedonski (službeno Telekom arena) odigrana je i utakmica europskog Super kupa između prvaka Europe, madridskog Reala i osvajača Europske lige Manchester Uniteda. Nekad stadion Vardara danas je to prije svega nacionalni stadion, koji se Vardaru, ali i gradskom prvoligašu Rabotničkom, iznajmljuje na korištenje. Stoga je vlasnik Vardara Rus Sergej Samsonjenko, koji je već od rukometnog Vardara učinio čuda, odlučio sagraditi i stadion. Prema planovima i projekcijama stadion bi imao mjesta za između sedam i deset tisuća gledatelja. Ne veći. Nogometni kamp u skopskoj periferiji već je sagrađen, a lijepa dvorana “Jane Sandanski” zapravo je obnovljena dvorana košarkaša MZT-a u skopskom naselju Aerodrom, koju su nekada nazivali “Limenom kutijom”. Baš na tom primjeru pokazuje se kako svi u Skoplju ne “pušu u Vardarov rog”. Premda i dalje košarkaši MZT-a imaju na korištenje besplatno dvoranu, pokraj koje je sagrađen lijepi hotel Russia, navijačima košarkaškog kluba smeta što su sve stolice u dvorani u Vardarovim crveno-crnim bojama. Pa za vrijeme MZT-ovih utakmica presvlače ih u plave vreće ili presvlake.

Spomen-kuća Majke Tereze otvorena je 2009. godine, a na mjestu gdje je 1910. godine rođena nalazi se danas shopping centar...

Projekt nazvan “Skoplje 2014” trebao je promijeniti vizuru grada, nastalu nakon katastrofalnog potresa 1963. godine...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana