Premijerom filma „30 godina prijateljstva“ u četvrtak je počelo trodnevno obilježavanje velikog jubileja navijačke skupine Kohorta. Film je režirao Domagoj Mrkonjić, rođeni Osječanin, koji će i sam ove godine proslaviti istu godišnjicu. Nakon završene Umjetničke akademije u Osijeku, studij glume i lutkarstva, sada je i na doktoratu, također na Sveučilištu J. J. Strossmayera, a zaposlen je na Akademiji u zvanju umjetničnog suradnika, na katedri glume.

Iako mu je gluma prvi „fah“, ovaj put “glavnu ulogu” ima iza, a ne ispred kamere. Razlog leži i u želji pokretanja filmske scene u našem gradu.

- Od treće godine na fakultetu počeo sam se baviti tom, kao gerilskom produkcijom, u želji da stvorimo filmsku scenu, jer nije tajna da se u Osijeku baš i ne snimaju filmovi. Radio sam već neke promotivne videe, a igrane počeo i kroz Weksflick, odnosno Udrugu za promicanje audiovizualnog stvaralaštva. Vodio sam se mišlju što mi je jednom otac rekao: Ako nećeš ti napraviti nešto, tko će? Odnosno, ako kukaš da nečeg nema, onda pokušaj to napraviti sam.

Približavanje navijačkoj sceni za njega je počelo kada je snimao film o navijačima ZG80. Za svoju prvu ozbiljniju filmsku ulogu htio se pripremiti, pa je stupio u kontakt s Kohortom. I tako se, kako kaže, nakon 15 godina odsutnosti sa stadiona „zarazio“.

- Iznenadio sam se koliko je ta navijačka supkultura inkluzivna. Ne zanima ih tko si i što si bio, sve što trebaš imati je da dijeliš tu ljubav prema klubu. Zahvalan sam im, uključili su me, pustili me da dođem u tu navijačku priču. I sve je nakon toga bilo vrlo lako, čim se ta ljubav prepoznala. Snimanje filma ZG80 za mene je bilo prekrasno iskustvo, film je dobio i brojne nagrade, ali to je film o Dinamu. A mene je zanimalo čime ja mogu pridonijeti svom klubu. Zato i nisam do sada formalno član Kohorte, jer sam zapravo čekao da napravim ovakvo nešto pa se onda nakon premijere mogu konačno i službeno učlaniti.

Nakon što je u jednom razgovoru spomenuta i priča o obljetnici Kohorte, Mrkonjić je shvatio da upravo filmom o navijačima može dati svoj doprinos i klubu i navijačkoj skupini. Ali nije htio da se film pretvori u puko nabrajanje iskustava kohortaša.

- Želio sam prikazati priču zašto bi netko bio navijač i što je to biti navijač, što mu to predstavlja, kroz prizmu Kohorte. To je ljubav koja drži sve te ljude na tribini, i to sam htio filmski ovjekovječiti. Spojio sam se s dečkima s NK Osijek TV, dogovorili smo okvirni autorski tim i krenuli na posao. U filmu ima svega pomalo: iskustva pripadnika Kohorte, isječci s tribina, arhivske snimke... s tim da je mene više zanimao doživljaj svakoga od njih, pokušao sam prikazati što osjetiš kada si na tribini, među ostalim navijačima. Ispostavilo se da je sve to što sam htio napisati o tom osjećaju zapravo već upisano u njih.

Pronaći sugovornika sa zanimljivim detaljima nije bio problem, više je bilo probiranje što će se staviti u 30-ak minuta filma. Uzete su izjave 20-ak članova, svih dobnih skupina.

- Ima sugovornika o čijem životu možeš napisati pet knjiga, pa zatim dečki čiji su otac, djed i pradjed generacijski vezani uz NK Osijek i Kohortu, od Šokaca, preko Torcide Osijek pa do sadašnje Kohorte, koja slavi 30 godina.

Percepija navijača često je vrlo negativna. Spoznao je to i redatelj filma, ali i povukao paralelu.

- Kad se kaže navijač, svi podignu obrvu i udalje se. Navijač se identificira s pojmom vandala, zbog neke načinjene štete, ali većina nije takva. Evo samo primjera iz lektire koju smo svi čitali, Junaci Pavlove ulice, što su to ako ne huligani. Ali ne može se reći da u toj priči nije bilo nečeg lijepog. Ako netko pod krinkom navijača razbija i stvara nerede, to ide osobno na njega, a ne na cijelu skupinu. Naravno da ima negativnosti, ali pogledajmo tko se prvi organizirao kada su bile poplave, požari, davanje krvi...

Boraveći među najvatrenijim navijačima, spoznao je i kako se ljubav prema klubu ne važe uspjesima.

- Brata, sestru, dijete, roditelje, prijatelja... voliš kakvi god da jesu i želiš im dobro. Ljubav se manifestira stalno, a ne samo kroz uspjeh. Naravno da se za dobrim konjem diže prašina, ali moraš shvatiti da je Osijek tvoj i kako ga onda ne voljeti. Kako je rekao netko od anketiranih: NK Osijek je kao Drava, dio grada, znači dio mene. Razlog zašto sam i snimio ovo je jer volim Osijek – rekao je Mrkonjić, koji je priznao kako mu je izniman glumački trening 90 minuta navijanja te je kao i brojni drugi navijači iskusio što znači kada te ponese strast na tribini, pa drugi dan zbog „puknutog“ glasa ne možeš normalno komunicirati.