Prema prošlogodišnjim projekcijama stručnjaka Ujedinjenih naroda, Hrvatska će za 30-ak godina imati sedamstotinjak tisuća ljudi manje (17,4 posto) nego što ih ima u ovom trenutku. Odlazeći korak dalje, tvrde kako bi do kraja stoljeća ta brojka mogla biti još drastičnija. Hrvatska bi populacija, naime, tada mogla biti gotovo upola manja.

“Manjak” stanovništva do 2050. godine prijetnja je za 51 državu svijeta, ali u samo deset zemalja on bi mogao biti veći od 15 posto. Među njima je i Hrvatska, a osim nas u tu su skupinu svrstani još Bugarska, Latvija, Litva, Poljska, Moldavija, Rumunjska, Srbija, Ukrajina i Američki Djevičanski Otoci (prekomorski posjed SAD-a). Demografi upozoravaju kako je, nažalost, ovo naša realnost, te kako projekcije UN-a treba shvatiti kao upozorenje da je krajnji trenutak da se kreira prava demografska i obiteljska politika, koju danas nemamo. Premda je projekcija relativno starijeg datuma, do ovog se trenutka, bar u Hrvatskoj, ništa znatnije nije promijenilo. Neke su mjere, doduše, poduzete, ali su one minorne u odnosu prema stvarnim potrebama.

Riječ je, primjerice, o povećanju rodiljnih naknada, većem broju studentskih i učeničkih stipendija, određenim pogodnostima za mlade obitelji, ali se, bez obzira na sve, val odlazaka nastavlja. I dok jedni tvrde kako se ulaskom u Europsku uniju hrvatskim radnicima otvorilo veliko tržište rada, pa odlasci nisu neočekivani, drugi su stava kako se migracije ne bi događale kada bi se novac trošio na potrebnije stvari. Odlasci se događaju u cijeloj Hrvatskoj, ali se teško oteti dojmu kako je najviše pogođen njezin istok, uključujući Baranju. Vidi se to iz nekoliko pokazatelja, a najviše po broju učenika. Ako se nešto znatnije ne promijeni, u klupe belomanastirske OŠ dr. Franje Tuđmana iduće će školske godine sjesti nešto manje od 50-ak prvašića, otprilike na prošlogodišnjoj razini, ali i više od 30 manje nego što ih je u klupe sjelo početkom školske godine 2016./2017. U ovom trenutku školu polazi 467 učenika.

- Jutros sam čuo kako iz Belog Manastira odlazi jedna četveročlana obitelj, što znači da ostajemo bez dva potencijalna učenika. Ako ne iz dana u dan, takva se priča događa jednom tjedno, pa nije ni čudo što je u školi trenutačno petstotinjak učenika manje nego što ih je bilo nakon mirne reintegracije, kada je bilo upisano 920 učenika - kaže ravnatelj OŠ dr. Franje Tuđmana, Damir Mendler, napominjući kako se nada da će uspjeti formirati bar tri razredna odjela prvašića. Svaki odjel manje, naime, znači višak zaposlenih u razrednoj nastavi, što se uskoro može dogoditi i s predmetnim učiteljima u višim razredima, jer će za koju godinu ta ista djeca krenuti i u više razrede. Da migracije nisu stvar prošlosti, dokaz je i OŠ Popovac, čija ravnateljica, Jadranka Sabljak, ističe kako je od početka tekuće školske godine njezinu školu napustilo 13 učenika.

- Riječ je isključivo o odlascima s područja općine Popovac, a najviše ih je otišlo u Njemačku - kaže Sabljak. U prve razrede te škole (i područnih) krenut će 12 učenika, dok će osmi završiti njih 18, što znači da će školu polaziti stotinjak učenika, a samo prije tri-četiri godine bilo ih je gotovo dvostruko više. Veći “minus” bilježi i OŠ Kneževi Vinogradi. Školski ravnatelj, Ivica Prgomet, kaže kako će ove godine u matičnu i područne škole biti upisano desetak učenika manje nego prošle godine. U odnosu prema prijašnjim godinama, malo je učenika u školama u Šećerani, Bilju i Dardi, ali je broj novoupisanih već dvije godine, ipak, konstantan.

Osim po broju novoupisanih prvašića, jedan od pokazatelja demografskog kolapsa je omjer umrlih i rođenih. Prema podacima iz belomanastirske gradske uprave, naime, prošle godine zatraženo je 65 isplata naknada za novorođenu djecu, što znači da ih se toliko i rodilo. Istovremeno, na belomanastirskim grobljima, Katoličkom, Pravoslavnom i Novom, te onima u prigradskim naseljima, prošle je godine pokopano 136 osoba. Godinu prije obavljeno je 106 pokopa, dakle 30 manje nego 2017. godine.