Gotovo da nema izjave Aleksandra Vulina, aktualnog ministra obrane Srbije, a da se o njoj ne vode rasprave koliko je mudro to što je rekao u određenom trenutku, ima li smisla odgovarati na provokacije prema Hrvatskoj svaki put kada mu se pruži prilika, ili kada on sam stvori priliku kako bi iskazao mržnju prema Hrvatskoj, državi članici EU-a i NATO-a, državi čiji je standard neusporedivo viši od njegove države, i na koncu - ali to najviše i boli ovog, kako za sebe tvrdi, komunista - državi koja je porazila i ponizila vojsku na čijem je sada čelu.

Tko je taj Vulin koji toliko ide na živce Hrvatima, a Srbi s njim zbijaju šale, jer gotovo svakim potezom kojega učini, daje povoda za sprdanje. Prije mjesec dana izazvala je žučne rasprave njegova naredba o oduzimanju privatnih mobitela svim zaposlenima u vojnom sustavu “na neodređeno vrijeme”, kako bi se “ostvario uvid u sadržaj i podatke” u mobitelima pa je reagirao i Vojni sindikat, a isti je sindikat javno apelirao da Vulin “prestane sramotiti vojsku” i nositi crnu odoru pri posjetama vojnim postrojbama. Objašnjene vojske je da to nije vojna odora nego “zaštitno-tehnička odjeća”.

Vulin je rođen 1972., u Novom Sadu, gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu i od kada se 1990. učlanio u Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju, politička karijera mu je u usponu zahvaljujući i Slobodanu Miloševiću. Naime, 1994. ova partija se podijelila na dvije, od kojih je jedna podržala Miloševića i predvodili su je Mira Marković i Aleksandar Vulin, dok se druga protivila njegovom režimu. Tako je nastala Jugoslovenska levica (JUL) Miloševićeve supruge Mire Marković, gdje je Vulin bio glasnogovonik i Mirin zamjenik. Izišao je iz ove ekstremno lijeve stranke i osnovao svoju, još ekstremniju lijevu Partiju demokratske ljevice. Uz politiku bavio se i marketinškim poslovima, a pisao je i kolumne za razne beogradske tiskovine pa je onu “Levo od raja”, uvijek počinjao citatom iz neke pjesme Džonija Štulića.

Poznat je i po tome što je 2003. s grupom istomišljenika prosjedovao protiv uhićenja jednog od trojice “vukovarskih krvnika”, Veselina Šljivančanina i osobno se fizički protivio njegovu uhićenju i transportu u Haag, pa je od policije dobio batina i mjesec dana zatvora. Svoje ljevičarenje zaboravio je kada se 2010. priključio radikalima Aleksandru Vučiću i Tomislavu Nikoliću koji su se odvojili od Šešelja i osnovali Srpsku naprednu stranku, jer je vidio da bi tu mogao napredovati s političkim vjetrom u leđa i postaje strastveni nacionalist i za nagradu ga Vučić postavlja za prvog direktora Ureda za Kosovo srpske vlade. Bit će ujedno i prvi srpski dužnosnik kojega je kosovska vlast prije pet godina optužila za ilegalne ulaske na Kosovo i zaprijetila uhićenjem i zatvorom. U medijima se hvalio kako odlazi na Kosovo “kada god želi” ilegalnim prijelazima između Srbije i Kosova koje koriste srpski krijumčari deficitarne robe. Vulin nije od onih koji drže do svoje riječi pa kada je Srbija 2013. najavila potpisivanje sporazuma s Kosovom, zaprijetio je ostavkom, ali ipak mu je bila draža državna plaća od riječi.

- Vulin je od početka političkog djelovanja izmijenjao brojne političke očeve, od generala Mirkovića, preko Mirjane Marković i Ivice Dačića, ali čini se da ni jednom nije bio toliko odan kao sadašnjem političkom patronu Aleksandru Vučiću. Odanost kojom brani njegovu misiju vođenja Srbije u bolju budućnost nije zabilježena na ovim prostorima još od uspona Slobodana Miloševića – piše beogradski tjednik Vreme u listopadu 2013. Veliki je zagovornik podizanja spomenika Miloševiću.

Prije tri godine Vulin je nadbiskupa Alojzija Stepinca nazivao “ustaškim vikarom” pa je i tada reagirao Željko Reiner pitajući, kao što se i danas pitaju hrvatski dužnosnici, “hoće li i ovaj put srbijanska vlada odšutjeti i ne demantirati takav stav svog ministra”. Nije mogao odoljeti, a ne reći koju ružnu o Hrvatskoj ni kada je Sabor donio zakon o braniteljima gdje se Srbija spominje kao agresor na Hrvatsku pa je mudrovao za srpske medije kako “nije bilo nikakve agresije, nego je bio građanski rat kada su Hrvati napali JNA” i kako Hrvati mrze Srbe pa “za sve svoje neuspjehe krive Srbiju i Srbe”.

Kada je imenovan za ministra obrane, na zgražanje vojnih dužnosnika, srpski mediji objavili su dokumente iz kojih se vidi kako je Vulin bježao od vojske kao vrag od tamjana i nikada nije služio vojsku, što je u Srbiji velika sramota. Posebno mu zamjeraju i prave od njega sprdnju što se nije 1999., kada je Srbija bila bombardirana od NATO-a, javio na moblilizacijski poziv i kada je, već kao ministar obrane, objasnio da se javio na zborno mjesto, ali su mu rekli da trebaju “protuzrakoplovce, a ne pješadiju”.

- Vulin nikad nije služio vojsku, ali ne mogu vam otkriti što je naveo kao razlog za izbjegavanje obveznog vojnog roka. Njegov karton, na kojemu piše i razlog oslobađanja od vojske, skriven je. Sram me i ponoviti to što je navedeno – rekao je tabloidu Kurir neimenovani izvor iz Ministarstva obrane u lipnju prošle godine kada je imenovan ministrom.

Eto, takvom je čovjeku Hrvatska dala do znanja kako “do daljnjega nije dobrodošao u Hrvatsku”, čovjeku koji ima svoje fiks-ideje – Hrvatska jednako ustaški režim, Hrvati jednako ustaše, Kosovo je dio Srbije, a u Srebrenici nije bilo genocida – i koje mu nitko ne može izbiti iz glave.

Uz Vulina, zabranu ulaska u Hrvatsku ima i notorni Vojislav Šešelj, a on je i na popisu Srba koji ne smiju ući u SAD. Tu su još kontroverzni poduzetnik Miroslav Mišković, Svetlana Ražnatović - Ceca, supruga kriminalca i ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, pjevači Aca Lukas i Merima Njegomir, bivši zapovjednik specijalne policije Goran Radosavljević Guri koji je u bijegu nakon što je osumnjičen za zločine na Kosovu, ali i načelnik Generalštaba Ljubiša Diković, kojega Fond za humanitarno pravo optužuje za zločine na Kosovu. Prema saznanjima srpskih medija, nepoželjni su u Americi i članovi obitelji Slobodana Miloševića, bivši državni dužnosnici Milan Milutinović i Nikola Šainović, osuđeni ratni zločinac Veselin Šljivančanin te aktualni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.