Prema stavu prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića kako trauma nije samo jedinstvena ozljeda, tako ni predstavljanje njegovog stručnog priručnika “Zbrinjavanje politraumatiziranih”, nije moglo proći kao predstavljanje samo jedne knjige.

U Klubu knjižare Nova u petak su tako prezentirane dvije Lovrićeve knjige - “Zbrinjavanje politraumatiziranih” i “Stare priče iz mog Osijeka”. I dok prva knjiga predstavlja stručnu medicinsku literatutu u kojoj se autor bavi traumama s aspekta svoje uže struke – kirurgije i traumatologije - namijenjena ponajviše prije i poslijediplomantima. No, autorova je želja da se ona ne koristi isključivo za učenje, nego upravo onda kada je najpotrebnija - u trijaži.

O ovoj je knjizi kao stručni recenzent govorio dr. sc. Ivan Lovrić, voditelj Zavoda za traumatologiju Klinike za kirurgiju KBC-a Osijek (nisu u rodu, nap.a.), koji je rekao kako prof. Lovrić ističe nužnost komunikacije između ozlijeđenog i liječnika koji prvi pruža pomoć, a nakon zbrinjavanja traume i tima koji će dočekati bolesnika u bolnici.

Druga knjiga donosi priče i anegdote iz vremena autorova odrastanja i mladenaštva 70-ih i 80-ih u rodnom Osijeku. Miroslav Škoro, autorov prijatelj, govorio je o Conetu, kako je autoru nadimak.

- I dok priručnik posvećuje drugima, jer se i u svome poslu posvećuje drugima, ove priče posvećuje samom sebi - rekao je Škoro.

Zanimljivo jest da je ovaj rukopis Lovrić slučajno pronašao prije nekoliko godina, dao si je vremena i sjeo za računalo i prepisao ih onakvima kakvim su prvotno zabilježene prije više desetljeća.

- Uz iznimku priče o vicevima iz 80-ih - priznao je autor.

Zvonimir Lovrić profesor je u trajnom zvanju, specijalist opće kirurgije (uža specijalnost traumatologija), zaposlen u Kliničkoj bolnici Dubrava Zagreb. Bio je i ratni kirurg u osječkoj bolnici.

D. Kuštro