Čudno društvo obitava u svlačionici Gradskog vrta. Igrači koji ti mogu rastegnuti živce do maksimuma, navesti te da čupaš kosu i doslovce poludiš zbog jada koji su u stanju pokazati na terenu, a onda, samo nekoliko dana poslije, natjeraju te da im se diviš. Isti ti ljudi.

Danas navijati za NK Osijek u istom je trenutku“blagoslov i pakao. Blagoslov jer su u stanju “maznuti” Dinamo usred Maksimira i napraviti cijeli cirkus u borbi za titulu, a pakao jer su desetak dana prije bili u stanju izgubiti od “fenjeraša” Rudeša. Prilično neuravnoteženo društvo, pa nije ni čudo što je trener Zoran Zekić s njima u dvije godine ozbiljno ostario. Opet se pokazalo koliko je važno u trenutku kada dotakneš dno, što se Osijeku dogodilo protiv Rudeša, na koji ćeš se način i koliko snažno od njega odgurnuti. Osijek nije to mogao učiniti na bolji način.

Trener bijelo-plavih pomalo postaje lagana noćna mora Dinamu kada se igra u Maksimiru. Od posljednja četiri susreta Osijek je dobio dva, jednom remizirao (primio pogodak u 94. minuti) i jednom izgubio (2:1, uz pogodak primljen u 84. minuti). I pri tome je nevažno tko sjedi na klupi Dinama. Ključ tih dobrih rezultata uvijek je bio ulazak u utakmicu. U sva ta četiri susreta Osijek je poveo zabivši pogodak u prvih 20 minuta utakmice. Tako je bilo i sada, a jedino na čemu bi se dalo poraditi jest način na koji se odigra ostatak susreta. Ovaj put je to u cjelini možda i najbolje izgledalo, jer su se produžila razdoblja u kojima je Osijek tražio i mogao igrati protiv Dinama.

- Imali smo dosta opasnih izlazaka prema Dinamovu šesnaestercu i mogu reći da smo u tom razdoblju funkcionirali baš na način na koji smo zamislili prije utakmice. Šteta je što u tim izlascima nismo imali malo mirniji završni pas jer bi nas to učinilo još opasnijima - pričao je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Osijek je izgledao vrlo dobro. Konačno se vratila ona prava momčadska igra u kojoj je svaki čovjek na terenu spreman staviti glavu na kopačku za svog suigrača. Opet je savršeno funkcionirala osovina Marić-Boban, koja je i producirala pobjednički pogodak, ali slava ovaj put pripada vrataru i centralnim braničima. Škorić i Milović odnosili su sve što se odnijeti dalo, a Zekić je pomalo neočekivano među vratnice vratio Marka Malenicu. Kockao se nakon što je on dva susreta bio “na hlađenju”, koje ga je očito trgnulo iz komfora u koji je upao.

- Marko je naš prvi vratar, znaju to i on i Santini. Morao sam ga malo ohladiti da se vrati na pravi put, mislim da je ovom prilikom pokazao sve svoje kvalitete - objasnio je Zekić.

Bilo je još nekih zanimljivih rješenja. Mirko Marić na mjestu srednjeg ofenzivnog veznog. Snašao se odlično, bio je pravi tigar, ulazio i odnosio duele, puno pomagao obrani i stigao asistirati za pogodak. Zekić se još jednom pokazao kvalitetnim strategom, što je samo potvrda kako slabija izdanja koje Osijek pruži nemaju previše veze s njim, nego sa stanjem momčadi.

U toj dobroj Osijekovoj partiji u Maksimiru važna je uloga i Nikole Jambora. On nije spektakularan igrač, ali je čovjek “ladan k'o špricer”. Zapravo pravi povučeni playmaker kojem defenzivna igra uopće nije stran pojam. Bio je najmirniji kada je bilo najteže. Tako je suvereno iznosio lopte nakon prekinutih napada Dinama, a preciznim pasovima pokretao opasne tranzicijske pohode bijelo-plavih. Eh, da je mogao Grezda...

Uglavnom, Zekić je donio neke velike taktičke odluke u toj utakmici.

- Uvijek ja imam raznih ideja kako igrati, no nekada ispadnu dobre, a nekada baš i ne. Danas je ovo s Marićem i Hajradinovićem na njihova dva zadnja vezna ispalo odlično jer su im stoperi morali voditi igru. Bili smo gusti, dobra nam je i brza bila tranzicija, što smo i priželjkivali - kaže Zekić.

Tako je postao prvi trener Osijeka koji ima dva trijumfa nad Dinamom u Maksimiru.

- Ova naša pobjeda samo je dokaz koliko je teško igrati protiv kompaktnih i organiziranih obrana. Mi se mučimo protiv Cibalije, Intera i Istre 1961, a Dinamo protiv nas premda ima veliku individualnu kvalitetu. Sve to postaje grozno teško ako ti suparnik rano zabije pogodak, kako smo mi to uspjeli u Maksimiru - zaključuje trener bijelo-plavih.

Njegov život u Gradskom vrtu nije bajka, nije čak ni film, jer je svjestan kako je pred njim još dosta posla kako bi od Osijeka napravio momčad kakvu želi. Pobjede poput ove u Maksimiru dobro će doći na tom putu...