U sklopu Festivala su znanosti, u Institutu za novu evangelizaciju “Sv. Ivan Pavao II” popularno-znanstveno predavanje “Bašćanske ploče obrêtenie” učenicima, nastavnicima, studentima i građanstvu održale su Milica Lukić i Vera Blažević Krezić.

Javno otkriće Bašćanske ploče – dragoga kamena Drage Bašćanske – iz 1851. prijeloman je trenutak ne samo za povijest hrvatske pismenosti, književnosti i kulture nego i za slavensku paleografiju, odnosno za uspostavljanje prirodne (organske) veze između prvoga i posljednjega razvojnog razdoblja glagoljice, tj. za dokazivanje jedinstva oble i uglate glagoljice uz pomoć prijelaznih oblika risanih na ploči bašćanskoj. Iako nesaglediva i s nekoliko referirajućih redaka teksta neobuhvatljiva, impozantna literatura o Bašćanskoj ploči sustavno tumači njezinu književno-jezičnu, spomeničku (diplomatičku), arheološku, povijesnu ili koju drugu vrijednost. Sa svrhom dešifriranja kriptografije Bašćanske ploče, opisivanja hrvatskostaroslavenskoga jezičnog koda, izazova i mogućnosti njezina čitanja raspravljali su i pisali znanstvenički autoriteti tijekom 19., 20. i 21. stoljeća, počevši s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, Franjom Račkim i Ivanom Črnčićem.

Kroz predavanje su prof. dr. sc. Milica Lukić i dr. sc. Vera Blažević Krezić razotkrile tajna znanja pohranjena u 13 redaka hijeratskoga pisma Bašćanske ploče. Služeći se jezikom filološke i povijesne znanosti, obogaćujući ga izrazima i spoznajama teologije, arheologije, povijesti umjetnosti, geometrije (auron ili zlatni rez), numerologije i semiotike, pokazale su nam kako je otkrićem Bašćanske ploče revidirana povijest hrvatske pismenosti i (srednjovjekovne) duhovnosti te kako je, u užemu smislu, konačno opovrgnuta velika slavistička znanstvena istina, koju je, poznavajući hrvatsku ustavnu glagoljicu, inaugurirao otac slavistike, češki jezikoslovac Josef Dobrovsky, tvrdeći kako je ćirilica prvo slavensko pismo, odnosno kako je glagoljica trinaestostoljetni izum (pa i izmišljotina) hrvatskih glagoljaša, nastao na temelju ćirilice. N.Vek.