Njezina je kosa svijetlosmeđa, možda boje meda. Svezana je u rep. Vitka je, ima oko 25-26 godina. Ima vrlo osjetljive osobine. Oči su joj kao u mačke, širom otvorene i uvijek na oprezu. Usnice su joj pune, ima dug vrat, visoke jagodice. Njezina je koža glatka i sjajna. U oku ima izgubljen, hladan pogled. Potpuno je usredotočena, a istovremeno nepristupačna.

To bi bila glamurozna, tajanstvena i potpuno neumoljiva međunarodna ubojica Villanelle (Jodie Comer), koju upisuje agentica MI5-a Eve Polastri (Sandra Oh), koja je postala opsjednuta njome. Villanelle je također opsjednuta Eve, a njihova igra mačke i miša zapravo je više poput dviju mačaka koje kruže jedna za drugom. Pravo je osvježenje što serija stavlja žene u pozicije koje su obično rezervirane za muškarce, odnosno u pozicije u koje bi jedan muškarac inače bio uključen. “Killing Eve” na više je načina slična dinamici likova Hannibala Lectera i Willa Grahama iz NBC-jevog “Hannibala”, gdje su se opsesija, seksualna požuda i smrt stopile u jedan krajnje kompliciran nered. Doduše, u ovoj seriji nije ništa komplicirano.

Jodie je Comer zapanjujuća, zavodljiva i nepredvidljiva kao ubojica s jakim sklonostima za humor i dramatičnost. Villanelle je iznimno dobra u svom poslu dok preuzima nove zadatke od časnika i očinske figure Konstantina (Kim Bosnia), no ono što ju čini fascinantnom za gledanje jest to što nikad nije poput robota. Naravno, ona je psihopat, ali je i čudna, razigrana i zapanjujuće iskrena. Dok Villanelle dobiva prekrasnu odjeću i putovanja na egzotične lokacije, Eve je uglavnom zaglavljena iza jednog stola u Londonu, bar za početak. No, Eve je također iznimno dobra u svom poslu, vrlo je inteligentna, i također ima čudesan smisao za humor. Kao i svaki dobar odnos detektiva-lovca i ubojice, Eve i Villanelle odražavaju najbolje i najgore osobine one druge. Obje su fokusirane, šarmantne i sebične, sa smislom za kreativnost i uvažavanjem talenata one druge. Baš kao Comer, i Oh čini Eve lakim objektom opsesije.

“Killing Eve” doista uspijeva u tomu da učini tu priču većom od samih Eve i Villanelle. Da je riječ samo o dvjema briljantnim ženama koje love jedna drugu, vjerojatno bi postojao jasan završetak bez mogućnosti proširenja priče. Dok se njih dvije nastavljaju susretati, postaju dio mnogo veće zavjere, što sugerira da možda ne bi trebale biti na suprotnim stranama. Sjenovite organizacije za koje rade mogle bi biti povezanije od očekivanog, što obje žene počinju otkrivati na vlastiti način kako sezona odmiče. To je priča o špijunkama i misteriju ubojstva, karakterna drama i veličanstvena komedija, koja bi se na malim ekranima mogla zadržati još godinama.