Novosti
DR. GABRIĆ: RECEPT USPJEŠNOG BIZNISA

U nas je pacijent bog i mjerimo rad
Objavljeno 16. travnja, 2018.

Hrvatski zdravstveni sustav opterećen je brojnim problemima. Dugovanja su na razini od osam milijardi kuna, velika većina bolnica posluje s minusom, na što se nadovezuje nedostatak vrhunske opreme, osoblje je često nezadovoljno, liječnici i posebice vrhunski specijalisti odlaze u inozemstvo...

S druge strane privatne klinike i bolnice rastu i razvijaju se. O tome zašto je to tako, koje su razlike između privatnih i državnih zdravstvenih ustanova i kako ozdraviti hrvatsko zdravstvo razgovarali smo s prof. dr. sc. Nikicom Gabrićem, osnivačem i ravnateljem Klinike Svjetlost, koja je nedavno obilježila 20 godina uspješnog rada. Klinika Svjetlost najveća je hrvatska i sigurno jedna od najvećih oftalmoloških klinika u regiji. Osim u Zagrebu, gdje je 70-ak zaposlenih, od čega desetak doktora, Klinika Svjetlost ima klinike u Splitu, Sarajevu, Banjoj Luci i Budvi. U idućih mjeseca dana radit će službeno početi i klinika u Novom Sadu. U Skopju se nalazi franšizna klinika, a pred potpisivanjem je ugovora za franšize u Tirani i Prištini. Cijeli sustav Svjetlosti zapošljava gotovo 200 osoba.

Klinika Svjetlost plod je, kaže Gabrić, strateškog promišljanja o tome da nacionalna zdravstva ne mogu pružiti najvišu razinu zdravstvenih usluga jer ekonomije zemalja regije ne mogu osigurati to da sve bolnice dobiju najbolju tehniku i ljude.

Ključni su ljudi

Gabrić je doista posebna osoba. Svakoga dana, kako priznaje, prijeđe 200 kilometara automobilom, svakog je četvrtog dana sat vremena u avionu, svakoga dana primi na razgovor bar 15 ljudi i svakoga dana obavi bar pet operacija. Na uskrsnu nedjelju operirao je u Skopju, a u ponedjeljak je već bio u Novom Sadu, gdje smo i razgovarali. U srijedu je bio u Zagrebu, dok je četvrtak rezerviran za Sarajevo.

- Ključni su u svemu - ljudi. Naš postupak rada je drukčiji od bilo koje državne zdravstvene ustanove. Mi to nazivamo 'kod Svjetlosti', u kojem je najvažnija operacija - dijeljenje, i to dijeljenje znanja, iskustva, opreme... Dijeljenje je investiranje. Druga kategorija kojom se vodimo u radu je partnerstvo. Držimo da se ljudi moraju udruživati ne s jednakim ljudima, nego s različitima, koji nas obogaćuju. Sljedeće što je jako važno je put kojim se kod nas prolazi. Prvo svatko mora biti učenik, zatim pomoćnik i potom majstor. Majstor može napredovati, odnosno prelaziti na drugo područje samo ako je prije toga proizveo novog majstora. Nagrada za edukaciju veća je od nagrade za rad - prepričao je osnovna načela rada u klinici Gabrić.

Naglasio je kako je odnos prema pacijentu u privatnoj klinici potpuno drukčiji od odnosa kakve prema njima imaju doktori u državnim zdravstvenim ustanovama. “Ni u jednoj državi regije ne radimo sa zdravstvenim fondom. Dakle, svaki je pacijent za nas bog. Mi smo u njegovoj funkciji. Ako je zadovoljan našom uslugom, mobilizirat će i dovesti nam novog pacijenta. U državnim ustanovama doktori su bogovi, a pacijenti hodočasnici koji kucaju od vrata do vrata i traže pomoć. Znači, dobitna je kombinacija pružati izvrsne usluge uz poseban odnos prema pacijentima. Takvim radom 20 godina dolazi se do uspjeha”, naglašava Gabrić.

Ističe da mnogi ljudi kod nas još uvijek žive u nekom socijalističkom snu misleći da je zdravstvo besplatno. U Hrvatskoj je, podsjeća, izdvajanje za zdravstvo po osobi 750 do 800 eura. U Sloveniji se po osobi izdvaja 1500 eura, u Austriji 2500, u Njemačkoj više od četiri, a u Norveškoj pet tisuća eura. Sasvim je jasno da Hrvatska ne može imati istu razinu zdravstvene zaštite kao te zemlje. “Političari to nisu spremni reći građanima i onda ti građani traže vezu, koriste poznanstvo ili daju novac da bi dobili neku uslugu. Odlučio sam raditi isključivo privatno i nuditi uslugu koja košta malo više od iznosa mita koji neki pacijenti daju da bi dobili tu uslugu u državnoj bolnici. Na to plaćam porez. Uredno plaćam svoje zaposlenike. Nemam neplaćenih računa. Vodim uravnoteženu tvrtku u kojoj ni jedan doktor neće postati bogataš, ali će od svoga posla moći vrlo pristojno živjeti”, ističe Gabrić.

Njegova Klinika Svjetlost lani je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ostvarila ukupan prihod od oko deset milijuna eura, u što nisu uračunani prihodi od franšize.

I sami obrazuju

Na pitanje kako jedan liječnik može biti i menadžer, Gabrić odgovara da su liječnici sigurno među najobrazovanijim osobama u društvu, “no, školovani su da liječe ljude”.

- Besmisleno je da netko kaže kako ravnatelj bolnice mora biti docent ili profesor. To što je profesor ne mora značiti da će znati voditi, recimo, Rebro ili neku drugu ustanovu. Da bi bio i menadžer, mora steći znanje iz ekonomije, prava, sociologije, pa i psihologije. Jedino s tim znanjima znat će i moći upravljati sustavom. Isto tako i ekonomist se može naučiti osnovnim medicinskim znanjima, ne zbog liječenja, nego zbog poznavanja medicinskih procesa, da bi mogao voditi bolnicu. I bolnica je poduzeće. To je sasvim uobičajeno u Njemačkoj, Americi i drugim zapadnim zemljama. Nažalost, siguran sam da 90 posto ravnatelja naših bolnica dobro zna iščitati nalaze i postaviti dijagnozu pacijentu, ali ne zna pročitati ekonomske pokazatelje poslovanja bolnice, ne zna iščitati bilancu, račun dobiti i gubitka i sve druge elemente koji govore o poslovanju poduzeća i tome je li ono zdravo - upozorava Gabrić.

Plaće zaposlenih u Klinici Svjetlost veće su nego u sličnim državnim ustanovama i, ističe Gabrić, oni svoje plaće zarade. Uspoređujući državne bolnice, kaže kako su se u njima doktori izborili za određene koeficijente, dobre plaće i zaštitu svojih položaja. “No, nitko nije propisao količinu rada koju je obvezan napraviti za tu plaću. U privatnoj ustanovi doktori imaju dva dijela plaće. Jedan dio plaće ovisi o radu. Računam koliko mi je neki doktor novca donio u prošloj godini i na osnovi toga jamčim mu da će takvu plaću imati u sljedećoj godini. Ako donese više novca, slijedi nagrada i povećanje za sljedeću godinu. U privatnom zdravstvu mjerimo rad, za razliku od državnog zdravstva”, kaže Gabrić.

Također napominje da su mnoge doktore zaposlene u Klinici u protekla dva desetljeća sami obrazovali. “Kod mene mladi doktori rade 12 sati dnevno, dok specijalisti rade šest sati. Bit je u tome da mladi doktor, kada nema briga oko obitelji, male djece ili bolesnih roditelja, mnogo više vremena ulaže u stjecanje znanja, kako bi postao što bolji u svom poslu”, objašnjava Gabrić.

Naglašava kako je njegova klinika stipendirala mnogo mladih stručnjaka, kako iz Hrvatske, tako i zemalja u kojima ima klinike. “Zašto bi netko iz Zagreba išao raditi u Crnu Goru ili Makedoniju kada tamo mogu raditi stručnjaci iz tih zemalja. Često se pokaže kako ti ljudi iz drugih, siromašnijih zemalja, više 'grizu', imaju veliku motivaciju za radom koji će im donijeti promjenu društveno-ekonomskog statusa. Do sada smo ih stipendirali više od 30, a trenutačno imamo sedam ili osam stipendista. Natječaj za stipendiste praktično je stalno otvoren, a isto tako uvijek netko može doći i zatražiti posao u našoj Klinici”, zaključuje.

Igor MIKULIĆ
Tri petine dugova treba riješiti država, a petinu pacijenti

Za “izlječenje” hrvatskog zdravstva Gabrić nudi pojednostavljeni recept. On napominje da je potrebno pomiriti ekonomske s javno-zdravstvenim ciljevima. Ističe kako država znatno više sredstava prikupi od zdravstvenih doprinosa nego što ih usmjeri zdravstvu, razlika je oko dvije i pol milijarde kuna. Drži da bi država u vraćanju duga zdravstva trebala sudjelovati s tri petine iznosa. “Jednu petinu duga trebalo bi osigurati racionalizacijom poslovanja bolnica, a posljednju petinu trebali bi snositi pacijenti s većim sudjelovanjem kroz zdravstveno osiguranje ili dodatnu participaciju, jer potrebnu razinu liječničke skrbi ne mogu dobiti za financijski iznos koji izdvajaju”, smatra Gabrić. Naglašava kako se nitko ozbiljno nije pozabavio rješenjem ovog problema jer je cijena toga gubitak izbora. “Političarima nažalost nije važno riješiti problem, nego im je važno ostati na vlasti”, ističe.

Povjerenje jako važno za razvoj zdravstvenog turizma

Hrvatska ima velike mogućnosti za razvoj zdravstvenog turizma. On se razvija, podsjeća Gabrić, u prostoru između “stare Europe” sa skupim uslugama i “nove Europe”, koja je dobila pristup vrhunskim tehnologijama i ima niže cijene rada. “Nije slučajno što se taj oblik turizma razvija u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Turskoj, pa i Hrvatskoj. Slovencu se isplati doći u Istru popraviti zube ili u Zagreb operirati oko. U Zagrebu u Klinici 30 posto prihoda ostvarujemo od stranaca, najviše iz Slovenije. Dolaze i Austrijanci, Talijani, južni Nijemci, Švicarci... Moja najskuplja operacija s posljednjom tehnologijom stoji 2000 eura. U Švicarskoj je cijena 7000 franaka. Dakle, za iznos operacije jednog oka tamo, u Zagrebu operira oba i ostaje mu novca za avionsku kartu i hotel. Jedino je pitanje hoće li on percipirati Hrvatsku kao sigurnu, uređenu zemlju, za što se mora pobrinuti država”, naglašava Gabrić.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana