Nemam potrebu potkupljivati suradnike i umjetnike ili im svima biti veliki i strogi šef
Objavljeno 14. travnja, 2018.
Vezani članci
PREMIJERA OPERETE RALPHA BENATZKOG "KOD BIJELOG KONJA"
IVANA MEDIĆ & BOJAN JAMBROŠIĆ
LUKAVA UDOVICA - PREMIJERA GOLDONIJEVE KOMEDIJE 23. VELJAČE
Verdijev “Trubadur”, kao prva glazbena ovosezonska premijera, u osječkom je HNK-u postavljen 25. studenoga. Nepunih pet mjeseci poslije isti redatelj ponovno je na istom mjestu. Robert Bošković ovaj put osječkoj će publici ponuditi svoju redateljsku viziju operete “Kod bijelog konja” Ralpha Benatzkog. Premijera je bila planirana za petak, 13. travnja, a u subotu, 14., i u ponedjeljak, 16. travnja, ta se glazbena komedija u tri čina može pogledati od 20 sati.
Dva puta u istoj sezoni u istom kazalištu. Malo komu je pošlo za rukom. Zašto baš ti? Što misliš?
- To bi pitanje bilo bolje postaviti intendantu Božidaru Šnajderu nego meni, iako je on na konferenciji za novinare rekao zašto. Mislim da smo napravili ogroman i divan projekt s “Trubadurom” te se za kraj sezone i ovako veliku operetu intendant odlučio pozvati moje suradnike i mene. Mislim da je isključivo stvar u tome da je netko tko voli ovo kazalište i grad, kao što ga volimo moji suradnici i ja, logičan izbor. Uvijek ću rado doći u Osijek. Iznimno mi je žao što će intendant Šnajder otići u mirovinu, jer je čovjek koji uspijeva napraviti ovakve predstave i ovakve stvari za ovo veliko kazalište, a to je financijski jako teško. Mislim da sam stvarno uspio opravdati to povjerenje koje mi je dao. S takvim producentom raditi i surađivati redatelju je najljepša stvar koju može dobiti.
Tko koga više voli: Osijek tebe ili ti Osijek?
- Mislim da je ljubav obostrana, ako to tako mogu reći. Ja ovaj grad, kazalište i ansambl iznimno cijenim i volim. To je ekipa koja može raditi, talentirani su. To je skupina koja pokazuje najbolje na sceni i izvan scene. Volio bih da su ta ljubav i naklonost Osijeka i mene obostrane.
I opet te “dopala” masovna, prava ansambl predstava. Koliko je osoba na sceni - ukupno?
- Ne samo tu u HNK-u u Osijeku nego i drugdje su predstave koje radim prilično velike, što je dosta naporno organizacijski i režijski za mladoga redatelja u glazbenom kazalištu. Nekako mi sve to ide, jer volim tu vrstu kazališta i volim da stvari na sceni funkcioniraju produkcijski i da svaki gledatelj koji kupi kartu uživa u tom što gleda na sceni. U glazbenom kazalištu ne bi trebalo biti mjesta minimalizmu, jer, uz sve današnje nedaće s kojima se čovjek susreće, ova ga vrsta teatra stvarno mora oduševiti i opustiti. Volio bih da ljudi koji odvoje svoj novac da bi došli u kazalište i podržali nas stvarno i uživaju i vide kakve glazbene predstave mogu nastati i u Hrvatskoj, a ne da ih samo gledamo na televiziji ili internetu.
Kako ih sve držiš na ok(up)u i poslušne? Podmićuješ li ih slatkišima?
- To je jedini način kako se ovakve predstave mogu raditi. Moji suradnici mi vjeruju jer sam prije svega čovjek, a tek onda redatelj. Kako radim, mogli su se uvjeriti kroz tri predstave koje sam radio ovdje. Vjeruju pripremama prije početka rada na predstavi pa nemam potrebu potkupljivati ih ili biti veliki i strogi šef. Rad na svakom projektu mora biti ugodan, jer to nije zatvorska kazna.
Što bi prije žrtvovao: projekt/predstavu ili ljude? U smislu zadovoljstva. Bi li tjerao po svom jer znaš da si u pravu i da je to dobro za predstavu, a, na primjer, ide nekomu na “štetu”... i obrnuto?
- Nema tu žrtve. Projekte u koje ne vjerujem, odbijem. Uvijek mora biti po mom. Oko toga nema smisla raspravljati. Mi smo profesionalnci. U teatru se zna da je predstava svetinja, mora biti savršena, jer nas za to plaćaju i ishod ne smije piti upitan.
Koje su, prema tebi, odlike dobrog redatelja? Bi li za sebe rekao da si dobar redatelj?
- Odabrao sam prvo biti čovjek, pa tek onda redatelj. Pravog redatelja odlikuje dobra priprema, dobar autorski tim i podjela. Uz veliko povjerenje s obje strane. To moje produkcije čini drukčijima, redateljska vizija koja mora biti jasna. Kao redatelju olakšica mi je što sam i glumac pa uvijek mogu pomoći umjetnicima da dođu do onoga što ja želim i da budu najbolji.
Kakav te glas prati? (Sigurno je nešto došlo do tebe, tajnim kanalima, što ti se priča iza leđa.)
- Ne znam, a to me i ne zanima. Radim svoj posao najbolje što mogu, a nije se rodio onaj tko bi svakomu ugodio.
Strahuješ li da bi naslov mogao biti malo demode?
- U tom bi smislu i “Hamlet” to mogao biti. Odluka za postavljanje ove operete je dobra jer predstavu čine ljudi.
Kakvu vrstu doživljaja jamčiš gledateljima?
- Dva i pol sata predivne glazbe, mnoštvo talentiranih ljudi, brodvejskih brojeva i koreogafije, predivne scenografije, predivnih kostima i svjetlosnih brojeva. Već samo to može publici izmamiti osmijeh.
Ansambl je mnogobrojan.
- Stvarno uživam gledati ih na sceni. Doveo sam u Slavoniju i Bojana Jambrošića, iza kojega je velika profesionalna, gotovo desetogodišnja, karijera. Iza njega su brojne nagrade, Zagreb ga je gledao u mnogo predstava, nas smo dvojica puno skupa radili i znam koliko je darovit i profesionalan, što se pokazalo i u ovoj predstavi. Slavonci će biti iznimno iznenađeni. Uz njega je veliko otkriće Ivan Ćaćić, koji debitira u glazbenom repertoaru. Veliki je talent, čovjek, a uz njega i Ivana Medić, Filip Hozjak, Jana Pogrmilović, Sandra Lončarić... svi su napravili genijalne role i publika će uživati.
Narcisa VEKIĆ
DOBRA ORGANIZACIJA, MALO SNA I PUNO RADA stvarno čine čuda
- Uspijevaš li polagati ispite uz toliko obveza?
- Uspijevam u ispunjavanju obveza svog drugog magisterija, kazališne režije. Položio sam mnoštvo ispita, a u tome mi ADU izlazi u susret, neke sam ispite mogao riješiti i prije rokova, nešto ću nadoknaditi nakon ove premijere. Dobra organizacija, malo sna i puno rada čine čuda.
prvo
SAM ČOVJEK, PA TEK ONDA REDATELJ