Magazin
TEMA TJEDNA: ZAŠTITA PRIVATNOSTI ILI APSOLUTNA KONTROLA(I.)

Sloboda je postala iluzija, zna se i kad idemo na spavanje
Objavljeno 14. travnja, 2018.
Ne treba nam čipirati mozak, globalno smo umreženi sa svim osobnim podatcima

Nije neka novost, ali je valja opetovano ponavljati, naročito nakon posljednje velike afere s Facebookom. Ta društvena mreža, kao i Twitter, Instagram i sve ostale, uključujući i svemoćni Google, zna sve o nama i ako smo samo jednom kliknuli preko kompjutora ili mobitela tražeći neki podatak. Ne treba nam nitko čipirati mozak, već smo globalno svi umreženi sa svim osobnim podatcima. Jednostavno, nad čovječanstvom je zavladala apsolutna kontrola i svi smo u “vlasti velikog brata”, što pak znači da je George Orwell još davno prije bio u pravu.

Ipak, facebook-afera potresla je svijet, pa su uslijedile i optužbe operatora zbog manipuliranja javnosti i nedovoljne zaštite osobnih podataka svojih korisnika. Naime, osnivač Facebooka Mark Zuckerberg u svojoj 33. godini suočen je s najvećom krizom u povijesti svoje društvene mreže iz čega se pokušava spasiti nizom isprika i obećanja, no time zasad ne uspijeva stišati kritike. Pet dana trebalo mu je da se oglasi nakon najvećeg skandala koji je pogodio Facebook od njegova osnutka prije 14 godina. Zuckerberg je priznao “pogreške” i obećao poboljšanja nakon otkrića da se osobnim podatcima milijuna korisnika njegove društvene mreže koristila britanska tvrtka Cambridge Analytica. Tvrtku optužuju da je bez pristanka prikupila informacije o približno 90 milijuna korisnika Facebooka što je iskoristila u Trumpovoj kampanji 2016. godine, ali i mnogima drugim.

Dakle, odmah se postavlja i pitanje koliko još sličnih tvrtki postoji koje se poigravaju privatnim podatcima koje Facebook prikuplja. Stoga je Zuckerberg, osim isprike, najavio i mnoge izmjene pravila za pristup podatcima korisnika te naveo sve izmjene koje su se već dogodile. Sve te mjere svojevrsno su priznanje da je cijela stvar zaista otišla predaleko.

KAO OTISAK PRSTA

Komunikacijski stručnjak Marko Rakar ističe kako su posljedice za Facebook već vidljive jer su vrijednosti njegovih dionica u satima nakon otkrića cijele afere pale za pedesetak milijardi dolara.

- Dioničari će se posve sigurno pitati kako se to dogodilo. Tražit će zaustavljanje ove situacije i sprječavanje ičega sličnog ovome u budućnosti. Može se pretpostaviti da će najveće posljedice ove afere snositi interna organizacija Facebooka te će se kao posljedica promijeniti način na koji pristupaju, upravljaju i dijele korisničke podatke - kaže Rakar te dodaje: “No, čitajući izvještaje, sasvim je jasno kako je Facebook za ovo 'curenje' podataka znao jako dugo, dvije godine ili više, te u tom svjetlu treba promatrati i ovu izjavu. Ova isprika doista je široka i duboka, no njezina prvenstvena namjena je umiriti dioničare i korisnike, a puno manje govori o iskrenoj namjeri da se stvari u budućnosti promijene.”

Kad je u pitanju zaštita korisnika, oni se, kako tvrdi ovaj komunikacijski stručnjak, ne mogu zaštititi.

- Mogu pokušati minimalizirati svoj “digitalni otisak”, no to je vrlo ograničenog opsega i ne može značajno umanjiti analitičke sposobnosti Facebooka ili neke druge zainteresirane strane. U digitalnom svijetu svaka aktivnost koju poduzmemo negdje se evidentira, trošak skladištenja podataka gotovo da i ne postoji te je samo pitanje nečije analitičke sposobnosti da iz milijardi redaka podataka počne izvlačiti zaključke. Ako i zaustavimo Facebook u tome, tu su i dalje druge društvene mreže, tu su internet-provideri, tu su Google i desetci drugih organizacija koje vaše ponašanje na internetu prate već godinama, ali to i ne znate - mišljenja je Rakar.

Na pitanje hoće li ljudi sad masovno napuštati Facebook, rakar odgovara: “Maleni, aktivistički raspoloženi dio ljudi će zbog ovoga napustiti Facebook, no ne vjerujem da će ova situacija dovesti do značajnijeg osipanja. Dapače, moguće je da će mnogi koji nisu bili korisnici odlučiti otići i pogledati što je na Facebooku toliko zanimljivo”.

Facebook je mogao vidjeti što se događa. Njihovi sigurnosni protokoli su se aktivirali jer je jednu od ključnih uloga odigrao i Alexandr Kogan koji je u ime tvrtke Cambridge Analytica u samo nekoliko tjedana na elegantan način došao do podataka o preferencijama i životnom stilu milijuna korisnika Facebooka. Kogan je počeo povlačiti golemu količinu podataka, no navodno im je rekao kako je to za potrebe znanstvenog istraživanja. Pa su oni odgovorili: “Dobro” - rekao je stranim medijima Christopher Wylie, bivši zaposlenik Cambridge Analytice i zapravo idejni začetnik korištenja privatnih podataka korisnika Facebooka.

Zuckerberg kroz rasprave, obećanja i isprike “djeluje kao dečko koji ne zna kamo ide”, smatra analitičar Bob Enderle te dadaje: “Ponovno se pokazalo njegovo neiskustvo... Više nije junak kakvim su ga mnogi prije smatrali, njegov ugled i imidž jako su se srozali...”.

I sada dolazimo do ključnog pitanja i problema - kako to društvene mreže prikupljaju podatke o vama na bespućima interneta? Naime, svaki put kad sjednete za računalo i počnete preko neke tražilice pretraživati internet, na stranicama koje ste posjetili ostavljate svoju IP adresu, odnosno adresu vašeg računala, nešto poput otiska prsta, a s te stranice prikupljate cache i cookies. Kada posjetimo neku stranicu, internetski preglednici (Chrome, Firefox, Safari...) kreiraju jednostavne tekstualne dokumente koje nazivamo “kolačići”. Vaš uređaj čuva te tekstualne dokumente i pruža mogućnost pretraživaču da pristupi kolačiću i proslijedi podatke stranici koju ste posjetili.

Dakle, kolačići prikupljaju informacije (poput podataka za logiranje ili stranica koje smo ranije posjetili) s ciljem da naš doživljaj na internetu bude što bolji i da internet bude što brži. Upravo ti kolačići pomažu pretraživačima da vide vaše navike i da stvaraju personalizirane propagandne poruke upućene baš vama.

Kako doznajemo od osoba koji su upućeni u računalnu sigurnost, ovakve ciljane propagandne poruke koriste se već neko vrijeme i ova afera koja se sad zahvaljujući zviždaču iz tvrtke Cambridge Analytice otkrila tek je jedna od mnogih.

SAMO JEDNA OD AFERA

Međutim, podatci koji su prikupljani bili su podatci koje su ljudi sami izbacivali van kao javne - primjerice rješavanjem web-testova, iznošenjem stavova, objavljivanjem slika - što pak znači da postoji i faktor osobne odgovornosti.

Što se Hrvatske tiče, stručnjaci kažu kako smo mala zemlja i premalo tržište za tako velike i složene komunikacijske radnje te da se komunikacijske kampanje i manipulacije u Hrvatskoj rade na drugačije i staromodnije načine. Međutim, upozoravaju kako razvojem društvenih mreža i mobilne tehnologije te poboljšanjem komunikacijskih sposobnosti, i osobe u RH gube dio svoje slobode. Čovjek preko računala komunicira i gleda njemu zanimljive teme ili kupuje, a time ostavlja još jedan električni trag, onaj svoje kreditne ili debitne kartice. Tako je otvorena mogućnost da o svakoj osobi računalne tvrtke mogu znati njegovu “elektroničku povijest”. Znati čak i od čega boluje, što posjeduje i koliki su mu prihodi i odakle ih dobiva. Ono što je najvažnije, jasno će se znati što zapravo svaka osoba želi. Upravo je takve podatke iskoristila tvrtka Cambridge Analytica.

I dok Google i ostali pretraživači tvrde kako sve te podatke prikupljaju i koriste isključivo anonimno, teško je oteti se dojmu kako takve radnje na jedan način predstavljaju ugrozu slobode u zapadnim demokracijama koje iznad svega cijene - slobodu. Naravno, to ne znači da odmah trebamo prestati koristiti naša računala i mobitele, Google i društvene mreže, ali valja očekivati da korištenje tih blagodati civilizacije ipak bude usklađeno s moralnim i etičkim načelima i pravilima društva kako se ni na koji način ne bi ograničila sloboda pojedinca. Pritom je osim zakonodavnog okvira također iznimno važna edukacija građana, njihova informacijska i komunikacijska pismenost, kako njihove podatke ne bi nitko mogao iskoristiti protiv njihova volje. No, futurizam (razvoj društva) i distopija (negativna strana razvoja) uvijek idu ruku pod ruku pa je strah od budućnosti posve logičan i u ovakvoj sadašnjosti koju upravo proživljavamo.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
 
 
 
DR. SC. LEO MRŠIĆ Asistent profesor, voditelj Katedre za upravljanje podacima i analizu na Visokom učilištu Algebra, direktor:
 
Vrijednosti donose ljudi,  ne tehnologija
 

Već se godinama puno govori o informacijskim područjima poput Big Data, Data Science, podatkovnoj analitici... Drugim riječima, ako je znanje moć, a svakako jest, onda su podaci zapravo najveće bogatstvo, slobodno možemo reći - neprocenjivo. O tome svemu razgovarali smo s dr. sc. Leom Mršićem, stručnjakom s višegodišnjim iskustvom u upravljanju tvrtkama i timovima raznih veličina. Dr. Mršić je direktor Visokog učilišta Algebra u Zagrebu.

REGULATIVA POSTOJI

Kakvo je stanje s Big Data, Data Science, podatkovnoj analitici u Hrvatskoj?

- Okruženje u kojem djelujemo proteklih je godina bilo izuzetno aktivno u smislu budžeta koji se trošio na tehnološka rješenja. Na žalost, znatan dio tih investicija nikada nije vratio ulaganja niti je ostvario znatniji doprinos kroz dodanu vrijednost. Izuzetak su kapitalna ulaganja u infrastrukturu. Podatkovna znanost traži od stručnjaka prepoznavanje istinskih poslovnih potreba te poznavanje mnogih vještina kako bi konačni proizvod ili usluga bili korisni. Nedovoljan broj korisnih projekata rezultira nedovoljnom prepoznatljivošću ovog područja, koje je zapravo izuzetno potentno.

U poplavi naizgled jednostavnih rješenja, poput “kupite određenu aplikaciju i ona će sama od sebe donositi profit”, tvrtke i korisnici često su ostali razočarani, no to je pomoglo da se podigne svijest o tome što je i kako potrebno napraviti za uspješan projekt. Naše tržište danas ima nekoliko desetaka vrhunskih profesionalaca u ovom području s trendom rasta, a nagrade koje dobivaju pokazuju da je njihov rad prepoznat i izvan naših granica.

Možete li to malo pojasniti? Dojam je, naime, da smo u Hrvatskoj s Big Data revolucijom još daleko, ili nismo?

- Posljednjih nekoliko godina fokus je bio na demonstraciji tehnologije. I to, očekivano, nije dalo znatbije rezultate i samo je iscrpilo tržište te ga učinilo opreznijim prema prihvaćanju novih tehnologija. Tehnologija sama po sebi ne donosi vrijednost. Ona može ubrzati neki proces ili nam pomoći da bolje shvatimo neke pojave. Vrijednost u ovom području donose ljudi. Danas je naglasak na tome da podatkovni znanstvenici pronađu svoje mjesto u organizaciji. Prostor dokazano postoji, potrebno je “samo” naći mjeru između znanosti i prakse. A to je moguće samo kvalitetnim projektima i vrhunskom edukacijom.

Kakvo je inače stanje s informacijskom pismenosti, uključujući i poslovnu stranu, u Hrvatskoj danas?

- Informacijska pismenost je na uglavnom vrlo visokoj razini, međutim tehnologije se razvijaju velikom brzinom i potrebno je sustavno raditi kako bi se osigurao kontinuitet. Tvrtke sve više spoznaju prilike, no nedostaje praktičnog iskustva i stručnjaka s kombiniranim vještinama i fokusom na poslovnu vrijednost. S druge strane, istraživači u uvjetima ograničenih budžeta kombiniraju različite pristupe, što ih čini prilagodljivima, ali smanjuje konačni potencijal. Rješenje je u suradnji i otvorenom pristupu u kojem se znanje dijeli prije nego što postane irelevantno, odnosno istekne mu “rok upotrebe”.

Od svibnja na snagu u EU stupaju čvršća pravila o zaštiti podataka - što nam o tome možete reći?

- Regulativa je postojala i prije, na snazi je već nekoliko godina. Postoji nekoliko novosti koje donosi regulativa, a koja će se početi primjenjivati od svibnja i koja će tražiti fundamentalno različit pristup kako se informacijski sustavi grade. Izvan toga “ugroženi” su samo poslovni modeli koji su fleksibilnije interpretirali dosadašnje regulative. Kao podatkovni znanstvenik, imam izuzetno poštovanje prema podacima kao jednom od najvrjednijih resursa koje tvrtke mogu imati. U kontekstu, podržavam red i pravila pa time i regulative koje uvode red. Tehnologija omogućava uvid u važne karakteristike podatkovnih setova i bez utjecaja na privatnost, samo je taj put teži. I ovdje je naglasak na kvaliteti projekata i vrijednosti koju donose za društvo.

Koliko će zloporaba podataka s Facebooka nauditi općenito društvenim mrežama (ali i Googleu, recimo)?

- Proces u kojem se korisnika pita za neki podatak koji se poslije koristi za izradu neke studije ili tržišne analize poznat je odavno u marketing-industriji. Ono što je također jasno jest da taj i takav podatak ima neku vrijednost. Sjetit ćete se perioda uvođenja prepaid usluga u telekome - ako biste im dostavili osobne podatke, dobili biste neki dodatni iznos na račun. Tvrtka je nakon toga morala uložiti dodatne resurse da te podatke obradi i bolje upozna svoje korisnike. Digitalne tehnologije i društvene mreže ubrzale su taj proces, pojednostavile ga, ali i uvele niz dodatnih podataka koje je moguće pratiti. Pitanje je jesu li se pri tome adekvatno brinuli o privatnosti, no, važnije, jesu li s obzirom na vrijednost podataka na adekvatan način vrednovale korisnika koji im je te podatke stavio na raspolaganje. Svatko od nas ima izbor koristiti se nekom društvenom mrežom ili ne. Mislim da afere s “curenjem” podataka neće naštetiti toj vrsti servisa jer se oni tako i tako prilagođavaju drugim utjecajima pa će se tako prilagoditi i ovom. Pri tome je važno voditi računa o tome koja grupa korisnika s kojom svrhom uopće djeluje na tim kanalima. Kao i prije, mislim da će najviše biti afektirani upravo oni koji se ne drže reda.

VAŽNOST EDUKACIJE

Je li uopće moguća apsolutna sigurnost u komunikacijskim kanalima s ogromnom količinom javnih i tajnih podataka današnjeg globalno umreženog svijeta?

- Nije moguća, ali ni potrebna. Važno je educirati korisnike o svim aspektima te o načinima kako prepoznati (i prijaviti) bilo kakve zloporabe. Danas se, ako vam netko ukrade kreditnu karticu, ne uzrujavate kao prije deset godina jer postoji mehanizam koji uz razuman rizik rješava taj problem za nekoliko minuta i bez posljedica. Stoga je važno da regulator ne bude pasivni promatrač tehnoloških promjena, nego navigator koji pomaže korisnicima da iz njih izvuku najviše pozitivnog.(D.J.)

 

DR. SC. ZLATKO MILIŠA Redovni profesor u trajnom zvanjuna Filozofskom fakultetu u Osijeku:

Svi smo robovi suvremenih tehnologija

Zahvaljujući tehnologiji i digitalizaciji svijet je zakoračio u informatičku revoluciju, ali su se pojavile i neograničene mogućnosti (dobrovoljne) kontrole. Suvremene tehnologije oblikuju ljudske potrebe i ponašanja, a mase postaju zatočenici tehnologija. Dovoljno je pogledati ljude, osobito mlade, zadubljene u ekran.

Snimanje razgovora i fotografiranje mobitelom bez našega pristanka postaju dio svakodnevice i ritual bizarnih zabava ili osveta. Nakon plaćanja internetom ili kreditnom karticom na privatnu adresu pristižu nam različite ponude, zahvale za dosadašnje korištenje i pozivaju na korištenje novih usluga. Svakodnevno e-poštom dobivamo razne ponude, lažne dobitke, nagrade, povoljna putovanja i sl. Plan “ribara ljudskih duša” (Šušnjić) jest apsolutna kontrola ugradnjom mikročipova koji će sadržavati sve podatke o svom nositelju. Njihova je primjena testirana na kućnim ljubimcima i dobrovoljcima diljem Kanade, Amerike, Rusije... Pri čipiranju ljudi redoslijed je određen: vojni službenici, osuđenici, pedofili i osobe s kriminalnim dosjeom, potom djeca, a na kraju - svi! Rusija je (prva) uvela obveznu RFID karticu, koja zamjenjuje prijašnje dokumente, od zdravstvene i kreditne kartice do osobne karte i putovnice.

PUT U PROPAST

Ruska biometrijska putovnica ima RFID karticu s GPS odašiljačem koja omogućuje lociranje ruskih državljana i izvan Rusije. Tehnološki prodor u prostor osobnih sloboda ima cilj potpune kontrole nad ljudima, a bit će završen najavljenim ukidanjem fizičkog novca i ugradnjom mikročipova u tijelo koji će sadržavati osobne informacije o vlasniku, a služit će (i) kao kreditna kartica. Prototipovi su već proizvedeni, a već neko vrijeme testiraju se na dobrovoljcima u Kanadi i SAD-u. U SAD-u je već u primjeni sustav sofisticiranog nadzora koji pohranjuje sve informacije prikupljene (mobilnim) telefonom, videokamerom, elektroničkom poštom (pri “surfanju” internetom). Američka NSA (National Security Agency) ima dosje o svakom građaninu SAD-a.

Po broju kamera na javnim mjestima Velika Britanija drži prvo mjesto na svijetu. Najširi oblik nadzora u toj zemlji jest mreža kamera u sustavu CCTV (Close circuit television). Tako se prosječno svaki “hodajući” građanin na monitorima CCTV-a pojavi oko 300 puta dnevno, a snimke se čuvaju neograničeno. Prema Sunday Telegraphu, gotovo svaki telefonski poziv, provlačenje kartice ili klik mišem pojedinog britanskog građanima spremljen je u bazu podataka. Te su novine provele istraživanje i objavile podatak da se tjedno o svakom britanskom državljaninu u bazu podataka spreme oko 3254 osobne informacije. To uključuje kupovne navike, pozive s mobilnog telefona, e-poruke, pretraživanje po internetu... Te informacije imaju banke ili trgovine, a u slučaju potrebe dužne su sve te podatke predati službenim tijelima. Nakon nekoliko incidenata u kojima je zagubljena velika količina osobnih podataka javnost je zabrinulo pitanje o tome čuva li se i kako se čuva njihova privatnost.

Prikupljene podatke, pod izgovorom sprječavanja kriminala ili terorizma, lako se može iskoristiti u druge svrhe. Nakon dolaska kupca u trgovinu posebna kamera, pod nazivom facedeals, prepoznaje lice vlasnika prema Facebook profilu. Zato je svjetski priznati fizičar, danas pokojni, Stephen Hawking u ožujku 2017. upozorio kako tehnologiju i umjetnu inteligenciju moramo držati pod kontrolom ako ne želimo da ljudski rod bude uništen.

Ulaskom na internetske stranice lako se doznaje koje sadržaje korisnik preferira. E-pošta podložna je ilegalnom kontroliranju. Korisnicima mobitela s pomoću SMS poruka nude se mnoge usluge. Time se krši etički kodeks privatnosti, kada se korisnika ne pita želi li dobivati sve te informacije. Problem je u tome što nema kontrole nad operaterima, koji mogu otkrivati sadržaj poruka radi (navodno isključivo) marketinških interesa. Tvrtke Guardian Angel Technology i Sprint u SAD-u prve su izradile mobitele kojima “revni” roditelji svakoga trenutka, kao u krimiću, zumiranjem na ekranu računala mogu otkriti mjesto gdje se mališan nalazi. Nije li to narušavanje povjerenja između djece i roditelja i nova era Big Brothera?

Sve je više razvoda uvjetovano uvidom u SMS poruke ili ilegalnim dobivanjem snimljenih razgovora. Kada imate pametni telefon, svaki vas bolji poznavatelj elektroničke tehnike u svakom trenutku može locirati. Tako nas Orwellov Veliki Brat posvuda prati i nadzire. Zar nas sofisticirana tehnologija najnovijim modelima mobitela, gdje su mikrofon i kamera stalno pri ruci korisniku, ne upozoravaju da čovjek tzv. suvremenog svijeta treba izgubiti iluziju da može imati svoju privatnost? Na radnome mjestu poslodavac može u svakom trenutku doći do podataka o tome za što se njihovi djelatnici koriste računalom i o mogućim “posjetima” internetskim stranicama izvan interesa tvrtke.

ZAKON I PRAKSA

Kontrola informatičkog sustava sve manje biva pod nadzorom odgovornih, a hakeri “probijaju” i najzaštićeniju vojnu bazu američkog Pentagona. Komunikacijska i informacijska privatnost određena je člankom Ustava RH u kojemu stoji da je “sloboda i tajnost dopisivanja zajamčena i nepovrediva” te da se svakome “jamči tajnost osobnih podataka”. Iz sudske je prakse razvidno da gotovo nema osoba kažnjavanih zbog kršenja tih ustavnih odredaba.

Javnosti je malo poznata činjenica da se predsjednik SAD-a 2009. obratio javnosti, poglavito roditeljima, da pripazi koje sve i kakve podatke i slike djeca stavljaju na Facebook, jer čak 42 % poslodavaca pri zapošljavanju kandidata priznaje da se koristi tim podatcima, često kompromitirajućeg sadržaja.

Posljednja istraživanja u SAD-u pokazuju da danas čak 70 posto poslodavaca provjerava profile svojih potencijalnih zaposlenika na tzv. društvenim mrežama prije no što ih pozovu na razgovor za posao. Tamo poslodavci najčešće ne uzimaju kandidate koji nemaju svoj profil. Mislim da će u budućnosti ljudi tražiti promjenu identiteta kako bi prestali biti “obilježeni” (od javnosti ili tih poduzetnika) zbog svoje mladenačke neopreznosti, primjerice, iznošenjem seksualnih fantazija, seksualnih preferencija i sl. Orvelovska tumačenja, koja su ljudi nekoć odbacivali kao teoriju zavjere, danas se prihvaćaju kao istina.

 

 
 
MRAČNO DOBA TEK SLIJEDI?
To ni Orwell nije zamislio

Kineska vlada planira do 2020. godine pokrenuti sustav društvenog ocjenjivanja za svih svojih 1,3 milijarde stanovnika. Dakle, njihove navike, plaćanja i sve društvene interakcije i djelovanja bili bi podložni ocjenjivanju. Bio bi javan i uspoređivan s ostalim brojevima svih stanovnika Kine. Na temelju tog broja mogli bi dobiti kredit ili biti odbijeni za posao, određivao bi gdje djeca mogu ići u školu, pa čak i s kime mogu na spoj ili u brak. U Kini, u kojoj se Komunistička partija ne libi zavirivati u privatan život svojih građana, ovo je samo digitalni produžetak takve kontrole, a milijuni građana Kine već su se javili za testiranje sustava društvenog ocjenjivanja. Dio njih želi u tome sudjelovati kako bi izborio nagrade i povlastice u obliku boljeg društvenog statusa ili povoljnijeg kredita za kupnju. Ni u zapadnom dijelu svijeta situacija nije radikalno drukčija. Izračun kreditnog rejtinga pojedinaca, koji značajno utječe na primjerice kamatu na hipotekarni kredit, postoji već više od 70 godina. No, što bi se dogodilo kad bi recimo banke dobile vaš “elektronički dosje”? Ili što ako bi taj “dosje” dobile državne agencije? Takvu vrstu kontrole i osobni gubitak slobode svakog građanina nije mogao ni Orwell zamisliti.

U digitalnom svijetu svaka aktivnost koju poduzmemo negdje se evidentira, trošak skladištenja podataka gotovo da i ne postoji...

Svi podatci, s telefona, računala i kartica, mogu se snimiti, logički obrađivati i onda se za svaku osobu može stvoriti elektronički dosje...

KONTAKTIRANI SVI PROVALJENI
Podatci i o 21.500 Hrvata

Facebook je u ponedjeljak kontaktirao svih 87 milijuna korisnika čije je podatke prikupila i potom vjerojatno zloupotrijebila tvrtka Cambridge Analytica, među kojima je bilo i 21.517 Hrvata. Svi korisnici čiji su podatci bili provaljeni dobili su poruke s informacijom da je sada već zloglasna britanska kompanija obrstila informacije s njihovih profila. Dodatno su obaviješteni i o tome koje aplikacije povezane s Facebookom koriste i koje su podatke te aplikacije mogle pokupiti. Te su informacije potom koristili kako bi radili ciljane reklamne kampanje i smatra se da su imali velik utjecaj na američke predsjedničke izbore 2016. te na referendum o Brexitu. Bivši direktor Cambridge Analytice Alexander Nix hvalio se da je tvrtka radila na više od 200 političkih kampanja na pet kontinenata, ali jesu li im klijenti bile neke hrvatske organizacije zasad nije poznato. Nagađa se da su radili u Italiji, Češkoj, Ukrajini, Keniji, Nigeriji, Meksiku, Brazilu, Indiji, Maleziji...

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana