Magazin
USPOREDNI INTERVJU: TENA ČAČIĆ

Ne možemo se pohvaliti da nam je društvo naglo postalo pametnije
Objavljeno 14. travnja, 2018.

Promjene u društvu današnjice odvijaju se brže nego ikada u povijesti. Čovječanstvo se trenutno nalazi na rubu tehnološke (r)evolucije, značajne promjene načina mišljenja, komunikacije, života, rada i opće percepcije stvarnosti. Transformacija, započela pojavom eksponencijalne tehnologije i virtualnih društvenih medija prije tridesetak godina, iznjedrila je novi svjetonazor koji u svojoj osnovi donosi globalni red i obnovu.

DRUŠTVO STRAHA

S teoretskog gledišta, što nam možete reći o fenomenu društvenih mreža?

- Kako bismo razumjeli fenomen društvenih mreža i društvenog konteksta u kojemu su nastale, ukratko ćemo predstaviti tri osnovne razlike razvojnih razina prvog i drugog reda, tj. pogleda na svijet, kroz koje prolazi / je prolazilo ljudsko društvo od početaka do danas. Razvojne razine svijesti (svjetonazori) jedan su od pet elemenata Integralne teorije, koherentne teorije primjenjive na svaki aspekt stvarnosti. One predstavljaju opću mjeru višeg i nižeg, fluidne su, preklapaju se poput valova te se reflektiraju u razvoju pojedinca od rođenja nadalje. Wilber (Integralna teorija), Beck i Cowan (spriralna dinamika) označavaju ih bojama, a razvojni psiholozi Graves, Loevinger, Cook-Greuter i dr. prema istraživanjima u razvoju vrijednosti i identiteta. Dijele ih na egocentrične (bež/infracrvena/instinktivna, magenta/magijska i crvena/egocentrična), etnocentrične (plava/jantarna/konformistička), svjetocentrične (narančasta/materijalistička/racionalna i zelena/pluralistička) i kozmocentrične razine (žuta/teal, tirkizna i indigo). U cilju da naglase značajan skok u razvoju svijesti koji se događa nakon pluralističke razine, znanstvenici su ih dodatno razdvojili u razine prvog (od egocentričnih do pluralističkih) i drugog (kozmocentrične) reda.

Prva značajna razlika između prvog i drugog reda je u međusobnoj isključivosti razina svijesti prvog reda: sve razine "prvog reda" obilježava točka gledišta da je njihov svjetonazor jedini ispravan, a da su svi drugi pogrešni. Svijest drugog reda prvi put uviđa da svjesnost evoluira te da su točke gledišta promjenjive ovisno o tome s koje razine pojedinac (ili organizacija, društvo) djeluje. Druga značajna razlika je da svijest prvog reda utjelovljuje mentalitet oskudice koji se temelji na strahu da nema dovoljno za sve pa se život svodi na borbu, neimaštinu i sl., dok svijest drugog reda djeluje iz mentaliteta obilja slijedeći zakon prirode tj. ljubavi (ako zasadimo zrno graha, u prirodi je uobičajeno da urod bude eksponencijalno veći). Treća značajna razlika je da svijest prvog reda vidi stvarnost isključivo očima polariteta pa tako razlikuje dobro i loše, pravo i krivo, naše i vaše, crno i bijelo i sl., dok svijest drugog reda, uz svjesnost o polaritetu, ima sposobnost djelovati i iz točke gledišta jedinstva, svjesna je da su i naši i vaši, i dobro i loše različite strane iste medalje, tj. da je sva manifestirana stvarnost ekspresija istog izvora (Boga, svijesti, Univerzuma...).

Kroz koje je sve “porođajne” muke prolazio razvoj digitalnih medija i društvenih mreža?

- S obzirom na to da su mediji, izvori energije i rađanje novog svjetonazora ključan trio u razvoju društva, može se ustvrditi da digitalni mediji i virtualne društvene mreže predstavljaju začetak potpuno nove ere u povijesti civilizacije. Kako je svaki “porođaj” svojevrstan izazov koji se ne smatra ugodnim, tako i rađanje novog doba prate određene muke. Stare strukture svjesnosti prvog reda, temeljene na mentalitetu oskudice, strahu, polaritetu i isključivosti, nikako ne žele prepustiti vodstvo svjesnosti drugoga reda, svjetonazoru obilja, ljubavi, jedinstva i uključivosti. Turbulencije, uobičajena pojava svake promjene, mogu se vidjeti posvuda: prilikom kuhanja kave kad voda počne ključati prije no što promijeni stanje, u procesu transformacije gusjenice u leptira, u pubertetu, u procesu uvođenja državne mature kad su maturanti prosvjedovali, ili kad su radiopostaje uplašene negodovale jer su mislile da će ih video uništiti.

Strukturama svjesnosti prvog reda, naviknutim na centralističko upravljanje (i manipulaciju) masama preko pružanja selektiranih i podobno oblikovanih informacija, društveni mediji zakomplicirali su uobičajeni obrazac stvaranja okruženja straha, oskudice, polariteta i isključivosti, njihove uobičajene životne okoline. Do tada, proces je tekao relativno jednostavno, a deset strategija manipulacije (Chomsky) u svrhu održavanja atmosfere straha funkcioniralo je poput sata. Doduše, društvo današnjice još uvijek je omotano plaštem straha, no dostupnost alternativnih izvora informacija na bespućima interneta, društvenim mrežama, blogovima te preko informacijskih i edukacijskih digitalnih proizvoda pridonosi raspadanju tog plašta. Društveni mediji, kao i ostali virtualni i fizički mediji, prije svega su sredstvo komunikacije. Njihova i pozitivna i negativna strana krije se u činjenici da je običan čovjek dobio mogućnost da se njegov glas čuje, tj. da široj javnosti postanu vidljive njegove misli (politički) stavovi, osjećaji, prosudbe, predrasude i (ne)kultura općenito. Društveni mediji su sami po sebi neutralni, baš kao i nož. Hoćemo li ih iskoristiti u pozitivne svrhe, primjerice, da skrenemo pozornost na neku društvenu nepravdu, nemoralni čin vladajućih struktura ili propitivanje istinitosti informacija prisutnih u službenim medijima, služeći se pri tome primjerenom retorikom, ili ćemo ih iskoristiti za međusobno vrijeđanje, ismijavanje, širenje lažnih informacija i poticanje na nasilje, ovisi isključivo o nama samima.

RAZINA SVJESNOSTI

Zaštita podataka i krađa podataka, kakva je po tom pitanju situacija, uključujući i stanje u RH?

- Hrvatsko društvo je još uvijek konformističko (iako se mijenja), stoga ne iznenađuje tendencija prebacivanja krivnje na drugoga i nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite misli, riječi i postupke. Problem zaštite podataka također je povezan s razinom svijesti društva. Naime, društvene mreže su tehnološki izum integralnog svjetonazora koji je svjestan bogatstva različitosti, tj. odnosi se sa suosjećanjem, poštovanjem i uvažavanjem točaka gledišta svih razina svjesnosti. Integralni svjetonazor (kognitivni i moralni) ne vidi vrijednost u krađi podataka ili ideja jer je svjestan da živimo u neiscrpnom izvoru obilja, dok iz egoistične perspektive krađa ima smisla jer je egoističnom svjetonazoru teško shvatiti kako nešto može imati i/ili postići, a da to ne uzme od drugoga i/ili da se ne služi prisilom. Konformistički svjetonazor je sklon redu, pravilima, pripadanju skupini i sam po sebi preplašen je od pakla, kazne, onih drugih i od gubitka sigurnosti u obliku stalnog posla, krova nad glavom, izbacivanja iz skupine i sl., stoga je iz njegove perspektive problem sigurnosti društvenih mreža od izuzetne važnosti. S obzirom na to da svaka razina svjesnosti ima drukčije strahove, sigurnost traži u vrijednostima koje utjelovljuje. Primjerice, egocentrična svijest sigurnost pronalazi u moći, dominaciji, kontroli, nadmudrivanju, dok konformistička u zakonima, pravilima, vjeri, pripadnosti skupini, a racionalna u znanosti, racionalnosti, tehnologiji, rezultatima, dok je za pluralističku put sigurnosti u umrežavanju, dijalogu, pluralizmu i multikulturalizmu. Iako postoje mnoge istine i iluzije da sigurnost dolazi izvana, integralna svijest shvaća da je sigurnost osjećaj koji dolazi iznutra, neovisan je o vanjskim okolnostima i kao takav treba se graditi unutar sebe. Stoga, pitanje apsolutne sigurnosti je ustvari pitanje osobnog razvoja i ne može se tražiti u tehnologiji, društvenim mrežama, baš kao ni u stalnom poslu, policiji ili vlasništvu nekretnine. Naravno, kako su nam elektronički mediji olakšali život, tako su ga i zakomplicirali. Kompleksniji problemi su uobičajena pojava svake sljedeće razvojne razine. “Viša” razina riješi probleme “niže”, a pri tome stvori nove koji su još složeniji. Tako je, primjerice, konformistička razina ukrotila razuzdanu egocentričnu impulzivnosti kroz kontrolu, krivnju, kaznu i apsolutistička načela pravog i krivog i usput stvorila kompleksnije probleme poput uniformiranosti, opsesivne kontrole, zatiranja kreativnosti, netolerancije prema neistomišljenicima i dr.

Svjedočimo aktualnoj aferi s Facebookom, kako to objašnjavate?

- Najveći problem napredne tehnologije je taj što je dostupna svima pa postoji rizik da se dogode problematične situacije poput zloporabe osobnih podataka, prijevara, baš kao što postoji rizik da neiskusno dijete (zlo)porabi nož ako mu je dostupan. Kao prva pomoć rješenje može biti zabrana korištenja i povećana kontrola korisnika, (Facebook to uvelike čini), no to nije trajno rješenje jer dovodi do degradacije demokracije i doprinosi stvaranju totalitarnog društva. Naravno, strukturama prve razine svjesnosti kojima je u interesu održavanje atmosfere straha, to odgovara pa često senzacionalističkim naslovima o krađi osobnih podataka žele preplašiti korisnike društvenih mreža. Najbolje je da se upitamo što će uopće nekome podatci o nama, tj. koji bi naši podatci lopovima bili zanimljivi i profitabilni za krađu. Ako smo utjecajna osoba, (pre)punih bankovnih računa i politički aktivna, mogli bismo biti meta lopova, no očigledno je da još uvijek većina Hrvata ne pripada toj skupini, stoga nema razloga za brigu.

MREŽA BEZ SKALE

Milijuni ljudi i dalje su ovisni i društvenim mrežama, no što učiniti da u budućnosti izbjegnemo afere poput ove sa Facebookom i dr.?

- Google i Facebook se ne moraju bojati da će im “curenje” podataka učiniti značajnu štetu. Možda će Facebooku i Googleu trenutno smanjiti cijenu dionica i/ili profit, no to je za njihove vlasnike ionako kap u moru. Dva su glavna razloga zašto “divovi” nemaju razloga za brigu. Prvi proizlazi iz njihove strukture. Naime, internet ima obilježja mreže bez skale, a Facebook i Google su tzv. koncentratori, tj. stranice s najvećim brojem posjetitelja. U prirodi mreža bez skale (društvo je također mreža bez skale) preferencijsko je vezivanje - u noćnom klubu to znači da će muškarac okružen ženama biti privlačniji drugim ženama od onog koji sjedi sam, a u svijetu interneta to znači da će nekome tko odlučuje hoće li biti na Facebooku ili Snapchatu privlačniji biti Facebook jer ima više korisnika i poznatiji je, baš kao što će Google biti privlačniji od Yahooa. Drugi razlog je navika. Ljudi su naviknuli na Facebook i Google, a jednom uspostavljene navike teško je riješiti se.

Iako je eksponencijalna tehnologija omogućila demokratizaciju znanja, ne možemo se pohvaliti da nam se društvo naglo “opametilo”. Pozitivno u cijeloj priči je da su rješenja u našim rukama. Imamo mogućnost izbora. Jesmo li spremni preuzeti odgovornost za vlastite odabire? Što sada, u ovom trenutku biramo? Radostan i lak dan? Neka nam takav bude svaki.(D.J.)

Hrvatsko društvo je još uvijek konformističko (iako se mijenja), stoga ne iznenađuje tendencija prebacivanja krivnje na drugoga i nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite riječi i postupke...