U svojim znanstvenim radovima poput “Država i ekonomija: Gdje je Hrvatska?” i “Ekonomija u uvjetima visoke zaduženosti: Slučaj Hrvatske”, kao i u izlaganju na konferenciji u organizaciji Večernjeg lista “Hrvatska kakvu trebamo”, profesor Goran Buturac detektirao je niz problema s kojima se RH suočava posljednjih godina.

Kakva bi bila vaša ocjena sadašnjeg stanja gospodarskog i općenito ekonomskog razvoja Hrvatske, ali i mnogih dubioza iz kojih nikako da izađemo?

- Nakon dužeg razdoblja recesije (2009. - 2014.), Hrvatska je u posljednje tri godine zabilježila gospodarski opravak. Usprkos tomu, ne možemo biti zadovoljni dinamikom tog oporavka. Ona je spora. Uz nedostatnu proizvodnju, ključni problemi hrvatskog gospodarstva su relativno mala zaposlenost, nedovoljna izvozna orijentiranost, velika zaduženost zemlje, ispodprosječna produktivnost. Vrlo smo malo gospodarskog rasta ostvarili s naslova tehnološkog napretka. Iz tog razloga, Hrvatska danas pokazuje zaostajanje u tehnološkoj složenosti proizvoda. Da bi se povećale stope rasta, nužno je poticati proizvodnju veće dodane vrijednosti i izvoz tehnološki složenijih proizvoda.

U radu koji sam naveo naglasili ste kako je dugotrajna recesija razotkrila sve slabosti dosadašnjeg ekonomskog modela. No, osim recesije, koji su još faktori zbog kojih izostaje razvoj, reforme, napredak...?

- Svakako da je to izostanak provedbe strukturnih reformi. Prije svega reforme obrazovnog sustava, javne uprave, pravosuđa, zdravstvenog i mirovinskog sustava. Uz neprovođenje strukturnih reformi, izostanku napretka i razvoja pridonose relativno veliki fiskalni i parafiskalni nameti, nedjelotvorna državna birokracija, pravna nesigurnost i visoka cijena kapitala. Inače, samo porezno opterećenje u Hrvatskoj je u prosjeku 18 posto iznad poreznog kapaciteta. Za usporedbu, od tranzicijskih zemalja koje su članice Europske unije, jedino Slovenija i Mađarska imaju porezno opterećenje iznad poreznog kapaciteta, ali manje od Hrvatske. Sve druge zemlje imaju manje opterećenje i stoga preduvjet za bolju cjenovnu konkurentnost.

Koliko pritom plaćamo danak i tzv. kroni kapitalizmu, koji je karakterističan i za Hrvatsku?

- Plaćamo ga u činjenici da sve ove godine nismo uspjeli ostvariti snažan gospodarski rast zasnovan na izvozno orijentiranom gospodarstvu. Ciljevi ekonomske politike bili su preraspodjela proizvedenog “kolača”, a ne njegov rast. Nedovoljna ulaganja u znanost, obrazovanje, inovacije, nove tehnologije, istraživanje i razvoj tržišta neki su od ključnih razloga gubitka konkurentosti i značajnog zaostajanja u razvoju za gospodarski najrazvijenijim zemljama Europske unije. Konačni je rezultat gubitak ljudi u prostoru, prije svega mladih i obrazovanih, i smanjenje potencijalnog gospodarskog rasta.

S tim u vezi - koliko je tzv. ortački (kroni) kapitalizam obilježio, u negativnom ili pozitivnom smislu, razvoj RH unatrag 25 godina?

- Hrvatska je u proteklih 25 godina prošla razdoblje tranzicije iz centralno-planske privrede u tržišno gospodarstvo. Za razliku od zemalja istočnog bloka, koje su imale državno vlasništvo, u Hrvatskoj su mala i srednja poduzeća bila u društvenom vlasništvu koje je osiguravalo poduzećima određeni stupanj autonomije u kreiranju poslovne politike. Nakon podržavljenja društvenog vlasništva uslijedila je privatizacija. U tom privatizacijskom razdoblju država se više bavila rasprodajom imovine negoli njezinim učinkovitim upravljanjem. Prepuštanjem značajnog dijela državne imovine tržištu u pojedinim aspektima je sužen prostor djelovanja ekonomske politike i države na gospodarski razvoj. Sami ciljevi ekonomske politike trebali su biti rast proizvodnje, zaposlenost svih resursa, rast produktivnosti i stabilnost cijena. Čini se da smo jedino u potonjem uspjeli, dok smo u svim ostalim podbacili. Pretvorili smo se u potrošačko društvo, zapostavljajući pri tome vlastitu proizvodnju. Stoga i ne čudi da imamo čitav niz gospodarskih i socijalnih problema koji nas prate sve do dandanas.

Je li Agrokor, primjerice, najevidentniji primjer kroni kapitalizma u Hrvatskoj?

- Agrokor se razvijao i rastao u uvjetima i okolnostima određenim tadašnjim društveno-političikim i ekonomskim odnosima u zemlji. Sve to vrijeme domaće gospodarstvo bilo je izloženo procesima globalizacije, integracije i liberalizacije tržišta. Ti su procesi s jedne strane omogućili nove razvojne šanse za hrvatsko gospodarstvo, pa i sam Agrokor. Dok su s druge strane donijeli snažan konkurencijski pritisak, na koji Agrokor nije imao odgovor. Na žalost, mogućnosti izbijanja krize, veličina i razmjeri problema u Agrokoru nisu prepoznati na vrijeme. Konačni rezultat bio je smanjenje operativne dobiti i gubljenje tržišnih pozicija zbog snažne konkurencije. S obzirom na prirodu djelatnosti, ali i njegovu veličinu i razgranatu mrežu poslovanja s dobavljačima i kooperantima, Agrokor je od strateške važnosti za hrvatsko gospodarstvo. Restrukturiranjem koncerna valja očuvati zdravo tkivo, povećati operativnu dobit i nastaviti tržišnu utakmicu.

Jesu li hrvatska ekonomija, napose kapitalizam na hrvatski način, da se tako izrazim, još uvijek, kako upozoravaju neki analitičari, u sjeni socijalističkog mentaliteta?

- Na žalost, Hrvatska danas nema dovoljno razvijenu kulturu poduzetništva i uspjeha koji su u tržišnoj ekonomiji preduvjet stvaranja konkurentnog, uspješnog i snažnog gospodarstva. To je jednim dijelom rezultat našeg nasljeđa. Ali i brojnih nepravilnosti i netransparentnosti tijekom procesa tranzicije gospodarstva koje su značajno pridonijele stvaranju loše slike o poduzetništvu i gubljenju povjerenja u ekonomiju. Promatrajući ekonomsku dimenziju problema, može se reći da sve dosadašnje ekonomske politike od osamostaljenja Hrvatske pa do danas nisu stvorile uvjete i investicijski ambijent pogodan za snažniji razvoj gospodarstva i poduzetništva.

Kako se zapravo boriti protiv nepotizma, sukoba interesa, negativnih strana ekonomije i gospodarstva, ali i poljoprivrede, recimo, koje koče razvoj i reforme?

- Za sve sudionike na tržištu valja osigurati ista “pravila igre”. Tu je odgovornost države. Primjerice, u poljoprivredno-prehrambenom sektoru: uvoz da, ali uvoz po damping cijenama i proizvoda sumnjive kakvoće i standarda je nedopustiv. Isto, kao što je nedopustiva nepoštena trgovačka praksa gdje su mali proizvođači u lancu opskrbe hranom često u podređenom položaju u odnosu na velike prekupce koji svojim uvjetima mogu ugroziti opstanak i razvoj proizvodnog procesa. Danas smo svjedoci brojnih anomalija kako na samom tržištu, tako i u razvojnim politikama. Alarm za zaokret u ekonomskoj politici davnih dana je upaljen. Valja nam se čim prije uhvatiti u koštac s problemima ako želimo osigurati održiv gospodarski rast i razvoj.

Zaključno - kakvu Hrvatsku trebamo, kakva je budućnost hrvatske ekonomije, gospodarstva, razvoja...?

- Određene pozitivne tendencije u hrvatskom gospodarstvu postoje. One se zasad očituju u rastu turističkog sektora i nastavku konsolidacije javnih financija. Također, bilježimo poboljšanje kreditnog rejtinga, što nam je prijeko potrebno za stvaranje pozitivnog investicijskog ozračja. No, sve to je nedovoljno brzo da bismo značajnije poboljšali konkurentnost gospodarstva i u srednjem roku uhvatili korak s razvijenijim tranzicijskim zemljama Europske unije poput Češke, Slovačke ili Mađarske. Hrvatska kakvu trebamo je zemlja znanja, jednakih šansi za sve njezine građane, u kojoj će se cijeniti rad i ostvareni rezultati. To je jedini put kojim možemo graditi prosperitetno gospodarstvo i bolju budućnost.

Je li država (vlast, vlada) uopće sposobna provesti reforme, napose ekonomske, ili će sve i dalje biti sporadični, “kozmetički” zahvati?

- Morat će biti. Jer će se u suprotnom scenariju nastaviti negativna demografska kretanja i gubitak ljudi u ovom prostoru idealnom za život ljudi. Valja imati na umu da se dio procesa odvija neovisno o Vladinim kapacitetima provedbe reformi. To je uvjetovano prije svega postojećim integracijama, kao i utjecajem tržišta na funkcioniranje države. No, usprkos toj činjenici, odgovornost na državi je velika. I to prije svega u provedbi osmišljene i konzistentne ekonomske politike u kojoj će sve mjere i aktivnosti biti podređene realizaciji snažnog gospodarskog rasta i podizanja životnog standarda naših građana. (D.J.)