Iako na prvi pogled nitko ne bi rekao da Anđela Skender ima 94 godine, upravo je, kaže, toliko ljeta iza nje. Kreće se uz pomoć štapa, a bez obzira na to što živi na 4. katu, gotovo da nema dana koji je provela zatvorena u kući. I to sve samo zahvaljujući velikoj volji da živi kao član zajednice, a ne kao samotnjak. Naime, ulazna vrata zgrade i njen stan dijeli strmih, čak 80 stepenica!

“Idem polako, jednu po jednu stepenicu, pa odmorim. I onda opet tako. Treba mi i po pola sata da prevalim taj put. Ali ne odustajem! Svako sam jutro na misi kod kapucina u 9 sati, a iako mi je crkva niz ulicu, polako krećem već u 8. Poslije toga odmah prošetam do obližnjeg dnevnog boravka za umirovljenike, pa kod kćeri koja živi prekoputa konkatedrale, tako da se vraćam kući tek u kasno poslijepodne.

Ipak, da dva puta u danu idem gore-dolje bilo bi mi previše. Lift bi mi promijenio život. Vjerojatno bih si dan drukčije rasporedila kada bih mogla brže i lakše do stana - ističe gospođa Anđela koja je, kaže, do prije godinu dana živjela u stanu na Sjenjaku, na petom katu. No, ta je zgrada imala lift. Stan je, međutim, prepustila unuci s troje djece.

“Unuka je ovdje u Kapucinskoj bez lifta s tom djecom bila zarobljena. Svi su se samo mučili. I onda sam joj rekla: “Bolje ja jedna, nego vas petero. To je najbolji primjer kako lift u zgradi ne treba samo starima i invalidima, nego svima koji žive iznad drugog, trećeg kata”, zaključuje gospođa Skender. I. Solar