Korumpirani, pokvareni su svakodnevna pojava. No mladi ne smiju prihvaćati korumpiranost kao da je to grijeh poput drugih grijeha, nikada se ne smiju naviknuti na pokvarenost jer ono što dopustimo danas sutra će se opet pojaviti sve dok se ne naviknemo te i mi ne postanemo njezin neophodan zupčanik. Kao i stari, mladi su čisti pa stari i mladi zajedno trebaju biti ponosni što su – čisti, zdravi – u prilici zacrtati putanju zajedničkoga života bez pokvarenosti. Stalo mi je da dobro izrazim ideju čistoće kao pojma koji povezuje mlade i stare. Mladi su čisti jer još nisu na svojoj koži iskusili korumpiranost; u određenoj su mjeri podatni da ih sadašnjost oblikuje, a to može biti i opasno jer se njihova čistoća može pretvoriti i u nešto ružno, nečisto, prljavo, posebno ako se moraju suočavati s opetovanim pokušajima prozelitizma i prilagođavanja masi. Sa starošću, govoreći općenito jer nažalost to ne vrijedi za sve pojedinačne slučajeve, ljudska se bića u određenomu smislu vraćaju u svoje “čisto” stanje, više ne žude za uspjehom, za moći, više nisu uvjetovani prolaznim stvarima kao što su to mogli biti kada su bili u srednjim godinama. Pazite: i pokajani starac, koji je godinama pripadao korumpiranima, može postati koristan za rast mladih. Naime, taj je starac upoznao mehanizme pokvarenosti i prepoznao ih pa dijeleći s njime iskustvo mladome čovjeku može pokazati kako da u nju ne upadne te objasniti kako da ne završi kao i on. Vraćamo se, dakle, važnosti svjedočenja.

Korumpirani ne zna za poniznost, uvijek kaže: “Nisam ja” i to čini s izrazom lica tobožnjega sveca – “fa lamugnaquacia”, kako kažemo u pijemontskome dijalektu – pravi se nevinašce, a živi u laži, dodije mu tražiti oproštenje i vrlo brzo ga više i ne traži. Naprotiv, sjetimo se likova iz Evanđelja: Matej, dobri razbojnik, Zakej – svi su griješili, ali nisu bili korumpirani, nisu pristali na pokvarenost; ostalo im je sidro spasenja koje ih od nje štiti.

Dovoljna je mala pukotina, tračak nade u srcu pa da Boga pustimo unutra.

Mladima je već toliko toga uzeto, ali bit će nade dok god ne budu pokvareni.

© Verbum, Split, 2018.