ZAGREB - U okviru EU projekta CreArt, HDLU će i ove godine obilježiti Europski dan kreativnosti (21. ožujka), i to izvedbom projekta 50/68 Slike utopije. Autor projekta Marko Pašalić zamislio je projekt kao obilježavanje jubileja 1968., istraživanje tijeka i događaja na lokalnoj i globalnoj razini, odnosa prema sjećanju i nasljeđu, kao i načina na koji ga odabrani umjetnici doživljavaju i interpretiraju. Proučava postoji li kakvo sjećanje na „posljednju eksploziju svjetske utopijske energije“, posjeduje li to sjećanje zadnju iskru koja bi mogla osvijetliti vlastiti jubilej ili je preostala samo mješavina mašte i mita u odrazu koji je (p)ostao samo utvara, karikatura, karnevalska lutka koju treba spaliti rugajući se.

Petero umjetnika, Miran Blažek, Tea Hatadi, Kata Mijatović, Vlatko Vincek i Dino Zrnec, predstavit će se umjetničkim intervencijama u prostoru Filozofskog fakulteta u Zagrebu, što će istraživačkim radom popratiti studenti.

Miran Blažek izražava odnos prema događajima ’68. vremensko-prostornom kategorijom. Simboličkim činom svođenja na osnovno stanje, umjetnik se nada da može prekinuti status quo i inicirati novi početak.

Dino Zrnec postavlja funkcionalni objekt bez funkcije, istražujući umjetnost kao nešto što se događa u prostoru. Dominantna je odrednica instalacije umjetnikovo korištenje tematike projekta, isključivo kako bi unutar njega istraživao problematiku kojom se i inače dugoročno bavi.

Tea Hatadi korištenjem participatornih umjetničkih praksi, u kombinaciji s tehnologijom live streaminga, rekreira revolucionarni segment ’68., evocirajući prosvjedne marševe i dovodeći ih u opoziciju sa svakodnevicom iz koje su nastali.

Kata Mijatović uzima utopijsku ideju izraženu sloganom ‘I have a dream’ i kroz odabrane snove dozvoljava da se izgradi i njezino drugačije, mračnije tumačenje. Snovi – noćne more – izražavaju sliku stvarnosti koja je više distopijska, stvarajući pritom povratnu petlju između utopijske ideje snova i distopijskog društva koje te snove zapravo oblikuje.

Vlatko Vincek uprizorenjem eshatološkog iskustva promišlja proživljenu traumu, granično stanje koje prekida kontinuitet povijesti. U drugom dijelu rada naglašava apsurd ideala utopije kao lažnog stanja, stvarajući pritom sliku distopije. N.Vek.