Ružica Šimić Banović: Neformalne prakse obeshrabruju razvoj, dvostruki kriteriji postoje posvuda
Objavljeno 17. ožujka, 2018.
DR. SC. RUŽICA ŠIMIĆ BANOVIĆ, DOCENTICA NA KATEDRI ZA EKONOMSKE ZNANOSTI PRAVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Vezani članci
TEMA TJEDNA: IZOSTANAK STRUKTURNIH REFORMI (II.)
USPOREDNI INTERVJU
U razgovoru o nosećoj temi ovoga broja Magazina dr. sc. Ružica Šimić Banović, sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, također komentira nedavno izvješće Europske komisije, koja Hrvatskoj zamjera izostanak provedbe strukturnih reformi.
Što, prema vama, znači upozorenje iz EK, je li to iznenađenje ili očekivana reakcija, na koju smo već navikli?
- Najnovije izvješće Europske komisije svakako je alarm, ali nije iznenađenje. Prethodna izvješća Europske komisije i relevantna globalna mjerenja ekonomskih performansi kontinuirano upozoravaju na strukturne probleme Hrvatske te na nepovoljnu poziciju u odnosu prema drugim članicama EU. Upravo ta objektivizacija ranga Hrvatske ponekad iznenađuje i ruši prečeste interpretacije da Hrvatska ipak nije tako loša te da postoje pouzdane naznake za srednjoročni i dugoročni optimizam. Percepcija superiorne pozicije Hrvatske među (post)tranzicijskim državama članicama EU odavno je napuštena u stručnoj javnosti, a u široj rastuće prepoznata kao neutemeljena.
POVRATAK NA STANJE PRIJE KRIZE
Može li Hrvatska, u okolnostima u kojima se nalazi, apsorbirati, da se tako izrazim, strukturne reforme, pojedinačno i u cjelini, napose one u ekonomskom sektoru?
- Niz se dramatičnih situacija za građane i za privatni sektor ionako događa i u postojećim, kao i u prethodnim, okolnostima, a te su okolnosti odraz nedovoljne provedbe davno prepoznatih hitnih i bitnih reformi. Neadekvatno tumačen gradualni pristup provedbi reformi zapravo je puko odgađanje onih za koje se očekuje da će rezultirati nepopularnim rezovima. Riječ reforma već je prilično istrošena u javnom diskursu, gotovo je postala šaljivi sinonim za stagnaciju. Građani pokazuju da im je dosta nečinjenja, a u anketama, dijelom i na izborima, iskazuju svoje nezadovoljstvo situacijom i perspektivom u zemlji. Istovremeno dio njih bira političke opcije koje nude neke inovativne ideje. Provedivost tih ideja nije nužno izvjesna i zahtijeva dodatno stručno propitivanje. Dodatno, postojeći emigracijski odljevi nepobitan su odgovor građana na nedostatak korjenitih promjena u zemlji. I to je svojevrsno “glasanje nogama”. Stoga prioritet neodgodivo mora biti na iskonskim strukturnim reformama, a paket reformi treba uključivati reforme koje i u kratkom roku imaju pozitivne, predvidljive učinke. U promjenama poslovnog okruženja to bi, primjerice, bilo smanjenje administrativnih barijera - reforma koja se već godinama pokreće, staje, unazađuje, no trenutno EK ocjenjuje napredak u njezinoj provedbi. Istovremeno je važna jasna komunikacija prema općoj javnosti, a javna savjetovanja s ključnim dionicima nikako ne smiju biti samo tehnički odrađen pripremni korak, nego zaista pridonositi kvaliteti sadržaja.
Kakve su pritom perspektive hrvatske ekonomije, gospodarstva, općenito ekonomske politike, a s tim u vezi i inozemnih investicija također, s obzirom na to da reforme i dalje kasne?
- Europska komisija procjenjuje da će Hrvatska tek sljedeće godine dosegnuti razinu realnog BDP-a koju je imala prije krize. I taj je podatak zabrinjavajući. Kašnjenje je, čini se, najtočnija etiketa naše situacije. Što se tiče preporuka Hrvatskoj u protekle tri godine, EK ocjenjuje da je samo 17 % njih potpuno ili znatno provedeno, a za gotovo petinu nema nikakvog napretka, trećina ih ograničeno napreduje, a za gotovo trećinu procijenjen je određen napredak. Posljednje dvije trećine djelomično provedenih preporuka asociraju me na jedno predavanje uglednog bugarskog ekonomista i reformatora Simeona Djankova, koji je naglasio da, kad vam europska administracija svojom profinjenom retorikom poruči da ste donekle uspješni, znajte da ste zapravo katastrofalni! A što se potencijalnih inozemnih investitora tiče, pitajte poslovnu zajednicu u Hrvatskoj što bi im poručili i preporučili.
Koji su to ključni faktori o kojima ovise reforme? Imamo li uopće, kao društvo, kapaciteta za reformske promjene, razvoj i napredak?
- Prema upravo objavljenoj prognozi Bečkog instituta vanjski uvjeti za rast zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe i nadalje su iznimno povoljni zbog pozitivnih trendova motora globalnog rasta SAD-a, Kine i Eurozone. Već je puno puta naglašeno da Hrvatska trenutno profitira od globalnih kretanja i da u neposrednoj budućnosti još ima šanse koristiti se pogodnostima zbivanja u vanjskom ekonomskom okruženju. Istovremeno, EK upozorava da unatoč predviđenom rastu Hrvatska neće postići bržu konvergenciju. Jedan od ključnih faktora, koji određuje i smanjeni kapacitet za provedbu reformi, niska je zaposlenost te upitna kvaliteta obrazovanja, s naglaskom na neusklađenosti s potrebama tržišta rada. Radno sposobno stanovništvo dodatno se smanjuje zbog demografskih kretanja, prijevremenog napuštanja tržišta rada i emigracije. Migracijski odljevi postaju gorući problem i bitan indikator stanja u zemlji. Uz prevladavajuću anegdotalnu prizmu trenutne emigracije iz Hrvatske, bitno je naglasiti da nekoliko recentnih istraživanja za područje srednje, istočne i jugoistočne Europe naglašava da je većini emigranata glavni poticaj za odlazak niska kvaliteta institucija, koja se odražava na kontrolu korupcije i vladavinu prava. Dodatno, utvrđena je jaka međuovisnost kontrole korupcije i kapaciteta privatnog sektora za inovacije, kvalitete nacionalnih znanstveno-istraživačkih institucija i ulaganja u istraživanje i razvoj. S obzirom na to da se kod trenutnih migracija uglavnom radi o mladim obrazovanim ljudima, takva migracijska kretanja imaju negativne učinke na gospodarski rast i demografske trendove zemalja iz kojih odlaze. Posljedično to znači i manju mogućnost njihovih domovina da iskoriste povoljna globalna kretanja te veću prednost za zapadne zemlje koje primaju tu kompetentnu i motiviranu radnu snagu. Zaostajanje za najrazvijenijim državama članicama EU time postaje još veće. U nedavnom dokumentu za raspravu MMF-a ocjenjuje se također da će zbog odljeva mozgova Hrvatska i Rumunjska imati posebno otežavajuće implikacije na produktivnost s obzirom na postojeći mali udio visokoobrazovanih u populaciji.
POPULISTIČKE FASADE
Tko su krivci za takvo stanje - političke elite, javnost, koja se zahvaljujući i medijima opire svakim promjenama koliko god one kratkoročno i dugoročno bile korisne za društvo, ili svi skupa?
- Izgleda da se već predugo i političke elite i teme na javnoj agendi dominantno reproduciraju, nedostatna je cirkulacija ideja i elita koje preispituju postojeće stanje i pridonose dugoročnoj promjeni, izostaje kontinuitet i predanost provedbi. U tom je kontekstu i pojam reformi istrošen, a time i odgovor na ovo pitanje zvuči kao parola. Naime, umjesto na dugoročno bitnim temama fokus je najčešće na tekućim pitanjima, previše smo headline-driven društvo. Istinska meritokracija izostaje u mnogim sferama društva i to se prečesto tolerira, odnosno podrazumijeva. Neformalne prakse koje obeshrabruju razvoj podržavajućih formalnih institucija dijelom su naslijeđene i donekle su mutirale, a dijelom su novostvorene iza raznolikih populističkih fasada. Dvostruki kriteriji postoje posvuda. Kao što sam već istaknula, studije pokazuju da je emigracija visokokvalificiranih radnika potaknuta lošom kvalitetom upravljanja. Njihov odlazak smanjuje pritisak na transparentnost i odgovornost vladajućih u domovini, a daje jasan doprinos zemlji u koju odlaze. Jaz između najrazvijenijih i manje razvijenih zemalja time se još više produbljuje. Nadam se da mi preostali u Hrvatskoj ne trebamo dodatne impulse iz EU i svijeta kako bismo razumjeli zahtjevnost situacije i nužnost promjena širokih razmjera.(D.J.)
Riječ reforma već je prilično istrošena u javnom diskursu, gotovo je postala šaljivi sinonim za stagnaciju...
Simeon Djankov je naglasio da, kad vam europska administracija svojom profinjenom retorikom poruči da ste donekle uspješni, znajte da ste zapravo katastrofalni!