Prije gotovo 15 godina rođena je ideja, za vrijeme tadašnje ravnateljice Branke Balen, a prije tri godine intenzivirana, za vrijeme Leonilde Conti, da bi sada, u vrijeme mandata Jasminke Mesarić veliki projekt Valpovački vlastelini Prandau-Normann dobio i svoje konačne obrise. Ujedinio je dva grada - Osijek i Valpovo i četiri institucije - Muzej likovnih umjetnosti, Muzej Slavonije, Državni arhiv u Osijeku i Muzej Valpovštine. Iako se u većini još osjećaju mirisi boje i iverice, jer su završni radovi u tijeku, svi su spremni. Potvrdili su to na posljednjoj najavnoj konferenciji održanoj jučer u Muzeju likovnih umjetnosti. Otvorenje je 22. ožujka, u 11 sati, u DAO-u (naglasak na Arhivskoj baštini Valpovačkog vlastelinstva), potom sat kasnije u MSO-u (bibliofili, kolekcionari i donatori - najviše bibliografskih jedinica, ali i najbrojniji tim), u 13 sati u MLU (likovna baština), i u 14.30 sati u Muzeju Valpovštine (svakodnevni život). Uz svesrdnu financijsku potporu Osječko-baranjske županije, Ministarstva kulture i Grada Osijeka - sva je građa temeljito restaurirana za potrebe projekta, točnije četiri postava jedne izložbe. Nakon mnogo godina na svjetlo dana izlazi mnogo toga, ponešto i nikad viđeno, a jedno je sigurno: ostavština ove plemićke obitelji nikada ovako sustavno i kompleksno nije predstavljena.

Iako se ideja rodila davno, a na realizaciji se radilo pomalo, tijekom zadnjih godinu dana četiri institucije intenzivno surađuju. Pokroviteljstvo im je potvrdila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Čak 120 djela likovne baštine bit će predstavljeno u MLU, čiji je mladi kustos Ivan Roth nastavio tamo gdje je stala Jasminka Najcer Sabljak. Najveći je dio iz fundusa MLU-a, no četiri su portreta obitelji Hilleprand von Prandau posuđena iz dvorca Authal, u austrijskom gradiću Zeltwegu, a publika će prvi put imati prilike vidjeti ove portrete koji za potrebe izložbe prvi put u 250 godina napuštaju dvorac, ponešto iz svake od triju institucija koje sudjeluju u projektu (primjerice iz MSO-a slike i nacrti), pa čak i jedna slika i jedna plaketa biskupa Strossmayera iz Moderne galerije te jedna slika iz Lacića, koju je za tamošnju kapelu naručio Karlo Prandau i jednu skulpturu iz valpovačke crkve i šest skulptura iz veliškovačke.

Gotovo dva i pol stoljeća, od 1727. do 1945., obitelji Prandau i Normann vladale su Valpovačkim vlastelinstvom. Ne čudi stoga što sve četiri ustanove obiluju građom, a ovom će prigodom predstaviti izbor, što se posebice odnosi na MSO u kojem je brojčano najviše građe - više od 9000 predmeta odnosi se na vlasteline, od čega je više od osam tisuća knjižne građe.

- Napeti smo, ali i sretni - dometnuo je ravnatelj MSO-a Denis Detling.

Razloga za sreću ima i DAO, koji upravo ovim velebnim projektom otvara i novouređenu multimedijalnu dvoranu (s pristupom za osobe s invaliditetom), ponosan je ravnatelj Dražen Kušen, ističući kako jedinstveni dizajn potpisuje Mirta Kapetanović.

Odlaskom 1945. obitelj je većinu obiteljskim memorabilija odnijela sa sobom pa će u Arhivu predstaviti uglavnom gospodarski segment njihova života.

- S obzirom na to da je arhivska građa uglavnom suhoparna, često teško čitljiva i na stranim jezicima, nastojali smo je predstaviti pitko - napominje Kušen.

Ishodište priče ipak je u Valpovu, svjesni su svoje uloge u Muzeju Valpovštine, a najveća zasluga pripada višoj kustosici Mirjani Paušak, naglasio je ravnatelj Zvonko Barišić. U ostavštini valpovačkih vlastelina pronađeno je mnogo zanimljivosti, poput činjenice da je tamošnje kazalište nekoliko godina starije od zagrebačkog HNK, da je Gustav Prandau jedan od utemeljitelja Hrvatskog glazbenog zavoda, da su plemići uzgajali limun (koji je završavao i na bečkom dvoru), da su bili strastveni lovci, da je jedan salonski stolić rađen za 1. svjetsku izložbu u Parizu...