Ima jedna izreka koja kaže: "Hrabrost se rađa u mozgu, a srcem se održava." U nastupu nogmetaša Osijeka u slavonskom derbiju nije bilo ni jednog ni drugog. Niti se Osijek hrabro postavio u sudaru s Cibalijom, niti je na terenu imao srca nadoknaditi taj nedostatak odlučnosti u glavi.

I zato je opet – razočarao. Ako kažemo kako je najbolje što se bijelo-plavima dogodilo u toj utakmici rezultat, valjda smo sve rekli. Ni treći put ove sezone Osječani nisu uspjeli svladati svog odvažnog i borbenog susjeda koji grca u teškoj borbi za opstanak i ostanak. Najtragičnije iz Osijekove vinkovačke priče jest što ona nije bila iznimka, već pravilo. Takav beskrvan i mlitav Osijek gledali smo već previše puta ove sezone u susretima protiv momčadi iz donjeg dijela tablice.

Igru, ako se to uopće može i nazvati igrom, najbolje su prokomentirali navijači, koji su puni vjere stigli u Vinkovce. Zagušujući zvižduci, ali i još nešto, glasno "buuuu" nakon susreta jasna su poruka igračima i stručnom stožeru. Igračima zbog mlitavosti i rezerviranosti, a treneru Zoranu Zekiću zbog nekih ne baš logičnih rotacija unutar momčadi.

- Koliko puta moramo dobiti po glavi kako bismo shvatili na koji način jedino možemo pobjeđivati - razočarano se pitao Zoran Zekić, trener Osijeka, nakon utakmice.

Slično pitanje mogao bi postaviti i sam sebi. Koliko potvrda treba dobiti da neki od igrača koje forsira ne mogu odgovoriti na zahtjeve koje imaju u igri?

U Vinkovcima je baš sve ispalo promašeno. Ne zbog rezultata, već zbog dojma koji je Osijek ostavio. Kakve god da je zamisli Zekić imao uoči susreta s postavkom i taktikom, na terenu nisu bile vidljive. Koliko je promašio vidjelo se u nastavku kada je u igru poslao Marića i Mudražiju. S njima dvojicom se kakav-takav smisao u igri pojavio. Ipak, opet bismo mogli ponavljati istu priču od koje smo već sami sebi dosadni. Osijek niti je bio hrabar, niti taktički jasno određen, niti se znao prilagoditi uvjetima koji su vladali na terenu. To je bila utakmica koja se trebala dobiti stavom, a bijelo-plavi ništa od toga nisu imali. Za razliku od Cibalije. Nismo očekivali umiranje u ljepoti, nismo očekivali lepršavost jer to su obične iluzije, ali najmanje smo očekivali kako ćemo stoti put ove sezone opet govoriti o nečemu što bi se moralo podrazumijevati. O pristupu i načinu na koji Osijek kreće u utakmice tog tipa. Ničim nisu Osječani pokazali svoje pobjedničke ambicije. Izgubili su opet bitku na sredini terena jer nisu bili agresivni i odlučni, a kreacija je ionako stalni problem. Osim toga, ideja igranja na protunapade nije se baš činila održivom. Do prave kontre se dolazi kroz kombinatoriku i izmjenu brzih pasova, a to je bila, na onakvom terenu teška, ako ne i nemoguća misija. Ma, na kraju, uopće je nevažno na koji je način bila zamišljena igra Osijeka jer se s tako labavim i rezerviranim pristupom ni jedna ideja igre ne može provesti u djelo. Ostat će opet previše pitanja u zraku. Zašto se nije pokušalo visoko pritisnuti domaćina, zašto se nije odmah u startu pokazao gard favorita i još puno takvih zašto koji dolaze prije formacijskih i taktičkih pitanja. Cinik bi rekao: "Bila je to radna momčad u kojoj se nije znalo tko što radi."

Većina je igrača Osijeka nakon susreta kao glavnog krivca za tu bezbojnu partiju označila teren. Kao da su dosad stalno igrali na Wembleyju. Općenito, stalno se pronalaze nekakvi otrcani alibiji. Zekić je nakon susreta opet poslao istu poruku kakve obično šalje nakon blijedih izdanja svoje momčadi:

- Preuzimam odgovornost za ovakvo stanje. Već u sljedećem susretu napravit ću promjene u momčadi. Pojedinci su potrošili kredite.

Vrijeme je da se konačno oslobodi "starih zasluga" i momčad sastavi od igrača koji danas mogu dati više, a ne od onih koji su ga zadužili ljetos u Europi. To je prošlo svršeno vrijeme i od toga se ne može živjeti. Došao je trenutak u kojem Zekić treba pokazati odlučnost raščistiti sa "šetačima", "skakavcima" i "uljuljkanima" u momčadi. Možda ih on konačno treba prozvati i javno, poslati neke od njih i u drugu momčad. Mora se djelovati jer to je jedini način na koji će se spriječiti ponavljanje izdanja kakvog smo gledali u Vinkovcima. Sada su pred Osječanima dva susreta na domaćem terenu, dva susreta u kojima mogu isprati gorak okus iz Vinkovaca.

- Protiv Intera i Hajduka možemo pokazati koliki smo muškarci. Opet podigli smo brojne upitnike oko sebe nakon Vinkovaca, a to je posljednje što smo željeli - zaključio je Zekić.