Cibalia i Osijek - 52. put u HNL-u. Teško se sjetiti vremena kada je između dva najjača slavonska prvoligaša vladao veći jaz, u svakom smislu.

U ovom trenutku dijeli ih čak 21 bod razlike. Osijek je u borbi za vrh, a Cibalia strepi za očuvanje prvoligaškog statusa. Međutim, baš u tome je najveća draž nedjeljnog ogleda. Osijek je papirnato favorit, ali kada počne utakmica, sve te priče postat će nevažne.

Ove sezone Vinkovčani su oba puta pronašli formulu kako se nositi s jačim susjedom. Srce je odigralo važnu ulogu u tome, što je u derbijima često presudna prevaga. Osim toga, trener vinkovačke momčadi Mladen Bartolović, otkako je sjeo na klupu, u slavonskim derbijima ne zna za poraz, iako je svaki put unaprijed “oplakan”. I kada je pobjeđivao u Vinkovcima, Osijek nikada nije lako dolazio do toga, pa ne treba ni ovaj put očekivati da će ga tamo dočekati crveni tepih. Vinkovčani imaju svoj ponos, a utakmice protiv Osijeka uvijek su im poseban motiv. I s takvom će se Cibalijom Osječani suočiti i ovaj put. Kada su bili spremni odgovoriti na pravi način vraćali bi se kući zadovoljni, kada to nisu bili, uvijek bi “gorila lampa nasrid Vinkovaca”. Zapravo, tom slavonskom okršaju se u hrvatskoj nogometnoj javnosti uvijek pridavalo premalo značenja. To su utakmice koje hrvatski nogomet treba. Nije dobro da se uvijek sve vrti oko Dinama i Hajduka ili danas Rijeke. I nije problem samo u široj hrvatskoj javnosti, čak ni sama Slavonija taj dvoboj ne doživljava uvijek na pravi način. No to je uvijek prava utakmica. Čak kad ni kvalitetnom možda nije na visokoj razini, tenzije su uvijek uključene, a već je to dovoljno za prave nogometne fanove. Na terenu je fajt, a na tribinama vječno prepucavanje, koje je dobrodošlo ako ne prijeđe granicu dobrog ukusa. Znalo se to događati, ali znalo je biti i derbija koji su baš bili obojeni samo u naše, slavonske boje. Rivalitet je uvijek dobro došao i mora i treba postojati, ali ne trebamo u svemu tome zaboraviti, voljeli više Cibaliju ili Osijek, da smo ipak susjedi koji trebaju jedni druge. I zato trebamo cijeniti i doživljavati jedni druge, jer hrvatski nogomet uvijek je bio siromašniji kada tog našeg derbija nije bilo.

Nedjeljni derbi bit će sudar Davida i Golijata. Ne treba posebno tumačiti tko je tko u toj priči. I baš zato je zanimljivo, jer je svejedno pobjednik - neizvjestan. Bar da je takva priča općenito u HNL-u. Osijek ove sezone još nije pobijedio Cibaliju, a, recimo, prošle sezone to je učinio u tri od četiri utakmice. I zato se ništa ne vrti oko kvalitete, nego samo oko pristupa. I to je jedino na što u Gradskom vrtu trebaju naći odgovor - zašto jesenas Osijek nije bio pravi u tim utakmicama. Vrijeme je takvo da ni jedan od slavonskih rivala u svojim redovima nema dovoljno domicinlih igrača koji bi mogli na pravi način osjetiti taj derbi. Ne tako davno bilo je drukčije, ali to su, na žalost, prošla svršena vremena. Bilo je godina kada je Cibalia u te utakmice ulazila kao favorit pa ih je gubila. Prvo što nam padne na pamet jest polufinale Kupa 2012., kada je Osijek bio u velikim problemima i nitko na njega ne bi stavio prebijene banke, ali je tada eliminirao Cibaliju. I to je samo jedan u nizu dokaza kako u tim utakmicama ne igra kvaliteta, nego srce. Tko ga u nedjelju na vinkovačkom stadionu bude imao više, taj će na kraju biti zadovoljniji. I to je jedina istina. Istina koja se pojavljivala u većini od 51 slavonskog derbija. I zato će srce i karakter i u nedjelju biti važniji od trenutačnog plasmana ili kvalitete slavonskih rivala. To je ona nogometna priča u pravom smislu riječi.