Iskusna, dugogodišnja novinarka i ekonomska komentatorica HRT-a Zvjezdana Heina karijeru je započela prije više od tri desetljeća, a danas priprema Poslovne komentare u Studiju 4 na Četvrtom programu HRT-a. Presjek njezine karijere napravili smo u razgovoru koji slijedi.

Na tadašnjoj Televiziji Zagreb počeli ste raditi prije 33 godine. Ispričajte nam detalje o svom prvom angažmanu, rubrici u emisiji Saše Zelepugina. I jeste li vas dvoje ostali u kontaktu?

- Sjećanja blijede. Bilo je to doista davno. Diplomirala sam na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, smjer turizam. Nisam tada ni sanjala da bih mogla raditi na televiziji, iako sam završila smjer Kulture i umjetnosti u srednjoj školi kao poznata “Šuvarova generacija”. Cijelu mladost glumila sam u jednom zagrebačkom amaterskom kazalištu. Govorni sam tip, umjetnost i mediji su me oduvijek privlačili. Mogla sam raditi u turizmu ili na Zagrebačkom velesajmu, gdje sam za vrijeme studija povremeno radila. Upoznala sam tamo kolegu iz Osijeka koji je danas suprug moje najbolje prijateljice i žive u Umagu. U to vrijeme Zagreb se pripremao za Univerzijadu. Televizija je htjela osvježiti kadar, javila sam se na audiciju i tako je počeo moj novinarski put. U nedjeljnom showu Saše Zalepugina osmislila sam kuharske minute s uglednim Hrvatima koje sam prvo poslovno predstavila, a potom uživala u njihovim kulinarskim umijećima. Još i danas čuvam kuharicu s receptima naših poznatih umjetnika.

Po čemu ćete pamtiti godine provedene na poslu za vrijeme Domovinskog rata?

- Nezaboravno je to razdoblje mog života. Mnogi moji kolege izvještavali su s terena. Moj je zadatak bilo pokrivanje Zagreba i priprema ratnih Vijesti. Koliko smo samo puta mi novinari i snimatelji prespavali u skloništu Televizije kad je bila meta napada. Poseban izazov bilo je praćenje pokreta majki za mir “Bedem ljubavi”. Pratila sam njihove dojmljive prosvjede u Bruxellesu i Bonnu, i to zajedništvo, snagu i upornost majki u borbi protiv rata u Hrvatskoj neću nikada zaboraviti. Diplomatski put mog supruga odveo me u to ratno vrijeme u Ženevu, grad koji je bio središte zahtjevnih političkih pregovora Hrvata, Bošnjaka i Srba. Bila sam na početku jedina hrvatska novinarka u sjedištu UN-a u Ženevi. Učestalo sam izvještavala za mnoge naše medije o povijesnim pregovorima, problemu izbjeglica, ljudskim pravima te punopravnom članstvu neovisne Hrvatske u važnim institucijama koje imaju sjedište u tom švicarskom gradu.

Tijekom svih tih godina živjeli ste neko vrijeme u SAD-u, Danskoj, Švicarskoj... Što ste ondje radili?

- Moj suprug je hrvatski diplomat. Sa svakim novim mandatom miruje moj radni odnos na HTV-u. Diplomacija i novinarstvo idu ruku pod ruku, dobro se upotpunjuju. Imala sam sreću da smo živjeli u golemoj Americi, ali i zemljama najsretnijih ljudi kao što su Danska i Švicarska. Neprocjenjivo je iskustvo živjeti u bogatim i uzornim zemljama u kojima građani žive opušteno i nemaju razlog za pesimizam i kukanje. Mnogo sam toga doživjela jer mi je suprug uz Dansku pokrivao i daleki Island, a iz Švicarske i kneževinu Liechtenstein. Često sam u našoj rezidenciji u Kopenhagenu i Bernu organizirala kulturne večeri i druženja sa suprugama diplomata i inozemnim gošćama. Promovirala sam našu bogatu kulturnu baštinu, turističke ljepote te ponosno isticala zanimljive činjenice o našim inovatorima, nobelovcima, hrvatskim osobitostima iz Guinnessove knjige rekorda, poput najmanje katedrale, najstarijeg arboretuma, najvećeg tartufa, što je iznenadilo moje gošće. Novinarski crv nikada ne miruje te sam u Švicarskoj volontirala i na dva hrvatska portala i pisala za hrvatsko-švicarski časopis Libra.

Možete li izdvojiti najvažnije gospodarske događaje koje ste pratili tijekom dugogodišnjeg rada na HRT-u?

- Uglavnom pratim gospodarske teme, no bilo je i političkog izvještavanja iz inozemstva, posebice iz Sjedinjenih Država. Sjećam se godišnjeg obraćanja naciji američkog predsjednika Billa Clintona. Vodila sam i jednu zabavnu emisiju HRT-a o našem poznatom skladatelju Nikici Kalođeri. Zanimljive su mi bile turističke teme, pratila sam Zagrebački velesajam, Hrvatsku gospodarsku komoru. Tijekom mog dugogodišnjeg novinarskog staža, ne biste vjerovali, surađivala sam s petnaestak ministara gospodarstva i pratila njihove napore u unaprjeđivanju naše ekonomske politike, jačanju poduzetništva i izvoza.

Možete se pohvaliti i time da ste pratili predsjednike, premijere i ministre Republike Hrvatske na poslovnim razgovorima s čelnicima vodećih kompanija u inozemstvu. Koji su vam pritom bili najveći izazovi?

- Brzina, snalažljivost i dobra organizacija. Službena putovanja u inozemstvo uvijek su prilično stresna jer su kratka. Morate pratiti poslovne razgovore u jednom dijelu grada, primjerice, Washingtonu, Beču ili Muenchenu, javljate se uživo, potom jurite na njihovu televiziju da montirate materijal, prevodite sugovornike, sve kako bi istog dana naši gledatelji vidjeli prilog u Dnevniku. Pamtim i zanimljiva poslovna putovanja u daleki Johannesburg, gdje sam snimala tvornicu dijamanata. U Cape Townu, na najjužnijoj točki Afrike, bio je jedan važan turistički skup, baš kao i na udaljenom karipskom otoku Martiniku. U Singapuru sam pratila konferenciju Svjetske trgovinske organizacije WTO-a, u Houstonu slom teksaške energetske kompanije ENRON. To je bio vjerojatno najveći bankrot u povijesti SAD-a.

Koje su vam neke od najdražih uspješnih priča s hrvatske poslovne scene, čije aktualnosti pratite u Poslovnim komentarima u sklopu Studija 4?

- Poslovni komentari koje pripremam uz kolegu Željka Karduma HTV4 pravi su izazov. Pronalazim, istražujem i analiziram teme od kojih neke i promaknu u našem Informativnom programu. Ponekad ih i prva objavim jer nemam problema s pronalaženjem sugovornika i montažama koje usporavaju naš novinarski rad. Uvijek tražim povod za neku temu, a onda priču širim. Nastojim da svi dijelovi Lijepe Naše budu zastupljeni. Na veliku obljetnicu pada Vukovara pripremila sam gospodarsku analizu stanja u tom gradu. Nekoć je u Vukovaru, nažalost, radilo više ljudi nego što danas ima stanovnika. Nedavno sam spomenula i prekogranične projekte koji povezuju Osijek, Novi Sad i Suboticu, a koji se financiraju europskim novcem. Zanimljivo je, Osječani jedini u Hrvatskoj mobitelom plaćaju gradski prijevoz, Zagrepčani su tu mogućnost izgubili. Progovorila sam o slomu Njujorške burze, snazi njemačkog gospodarstva kao jedne od najjačih izvoznih ekonomija, poslovnoj suradnji sa Slovenijom i Srbijom. Užarene su domaće teme Agrokor, Uljanik, Petrokemija, INA... Ima gospodarskih tema napretek, treba ih samo na zanimljiv način plasirati.

Radite li na još nekim projektima? Ili imate želju?

- Zadovoljna sam dinamičnim poslom u Studiju 4. Povremeno se javljam uživo i pripremam priloge i reportaže za druge informativne emisije. Za nove projekte ima vremena.