BELI MANASTIR

Već se godinama govori o ulaganju u deficitarna zanimanja, posebice ona proizvodna. Blisko je ova inicijativa povezana i s ostankom mladih, srednjoškolski obrazovanih ljudi u Hrvatskoj, pa samim time i u Baranji. No u velikom broju slučajeva sve ostaje samo na pričama. Primjer za to je Prva srednja škola u Belom Manastiru, čiji se učenici obrazuju za strukovna i tehnička zanimanja u trogodišnjim i četverogodišnjim programima. Škola se nalazi u srednjoškolskom kompleksu, od gradskog središta udaljenom nekoliko stotina metara, ali je posebno važna školska komponenta, radionica za praktični dio nastave, dislocirana i smještena u krugu beljskog Remonta, koji joj je i vlasnik. No dislociranost nije tako veliki problem, premda je riječ o gradskoj periferiji. Ne žale se učenici i djelatnici ni na njezinu opremljenost, koja je suvremena, već na poprilično loše stanje objekta u kojem se nalazi deset kabineta.

- Prostor je u vrlo lošem stanju. Zimi je u njemu prehladno, a ljeti prevruće - upozorava školski ravnatelj, Marko Ilijašev, objašnjavajući kako je objekt izrađen od lima i šperploče, uz prilično veliku staklenu površinu. Drugim riječima, izolacija je katastrofalna, pa pri nižim temperaturama, posebice pri minusima (kakvi nas ovih dana očekuju) ne pomaže ni maksimalno odvrnuto centralno (plinsko) grijanje, potpomognuto električnim grijalicama.

- Samo energenti godišnje stoje više od 150.000 kuna, čemu treba dodati i nužne svakogodišnje popravke, odnosno razna 'krpanja'. Kada se sve zbroji i oduzme, taj prostor osnivača škole, Osječko-baranjsku županiju, godišnje stoji i do 250.000 kuna. S druge strane, učenicima i djelatnicima nije baš ugodno satima boraviti u neadekvatnim uvjetima - kaže Ilijašev, podsjećajući kako su isti objekt za praktični dio nastave koristili još i neki roditelji današnjih učenika, dakako u vrijeme njihova srednjoškolskog obrazovanja, što posve dovoljno govori o godini njegove gradnje.

Budući da je vlasnik cijelog prostora Belje, ni škola ni Županija energetsku obnovu ne mogu aplicirati ni na jedan fond. Ilijašev stoga ima nekoliko prijedloga, o čemu će razgovarati sa županom Ivanom Anušićem i njegovim suradnicima.

- Jedno rješenje je otkup prostora, a drugo, čini mi se prihvatljivije, gradnja novog objekta u srednjoškolskom kompleksu. Zemljišta je dovoljno, buduća bi zgrada bila u našem vlasništvu, energetski učinkovita, a i svi bi bili na okupu - razmišlja Ilijašev svjestan činjenice kako je najprije potrebno sve staviti na papir i odlučiti koje je rješenje prihvatljivije. Dodaje pritom kako se ne može požaliti na suradnju s Osječko-baranjskom županijom i Beljem, koja je uvijek bila korektna.

- Izlaze nam u susret, ali je svaka intervencija samo privremeno rješenje. U konačnici se nadam kako ćemo pronaći zajednički jezik s osnivačem i učiniti sve za boljitak naših učenika - kaže Ilijašev.

Inače, svakog radnog dana u spomenutim je prostorijama 70-ak učenika, zajedno s četiri profesora i spremačicom. U nekim se trenutcima zna dogoditi da ih bude i više. O ovom se problemu nedavno razgovaralo na sastanku održanom u belomanastirskoj maloj gradskoj vijećnici, kojem je nazočio župan Anušić sa suradnicima. Dislociranu radionicu Prve srednje škole posjetio je i gradonačelnik Belog Manastira, Tomislav Rob.