Povratak Angele Merkel na vlast neće biti dovoljan da se poprave svi europski problemi - piše euroactiv.eu u tekstu koji analizira trenutno stanje i moguću budućnost EU-a.

Od rujna 2017. cijela se Europa pita što se zapravo događa u Njemačkoj. S obzirom na Brexit i potrebu za reformom EU-a, teško rođenje nove njemačke vlade čini ostatak kontinenta sve nervoznijim. Iako Angela Merkel pokušava smiriti Bruxelles upozoravajući na berlinsku “punu sposobnost djelovanja”, sposobnost djelovanja nije isto što i spremnost na reforme. I to je ono što izaziva nesanicu svim europskim vođama. Naime, ustav njemačkog Bundestaga službeno je okončao mandat Angele Merkel. Od tada su ona i njezini ministri prema zakonu “dužni nastaviti posao sve do imenovanja nasljednika”, a to znači da se trebaju kloniti donošenja dalekosežnih odluka do imenovanja nove vlade. I to se uvelike odnosi na sve što je trenutno na popisu zahtjeva EU-a: Brexit, ESM (stabilnost), PESCO (zajednička vojska), klima - da ne spominjemo digitalni program i rješavanje nezaposlenosti mladih. Nije ni čudo da se EU suočava s pritiskom da donese važne odluke, a pritisak je sve veći što su bliži izbori za Europski parlament.

Jačanje nacionalizma, labuđi pjev mnogih “pučanskih” stranaka u Europi i jačanje desničarskih snaga u nacionalnim parlamentima znači da Njemačka mora ponovno djelovati na europsku politiku. Iako je Merkel naglasila da je - u slučaju da velika koalicija ne uspije - spremna izići na nove izbore radije nego da sastavlja manjinsku vladu, to nikako nije jamstvo uredne, stabilne Njemačke à la Merkel na koju su Europljani naviknuli. Teško da je ohrabrujuće kada njezin stranački kolega i povjerenik EU-a Günther Oettinger kaže “... da kancelarka ulazi u posljednje razdoblje, očito je svima”.

Ne treba kristalna kugla kako bi znali da će se učinci globalizacije osjetiti još drastičnije u budućnosti i da će politička situacija biti sve samo ne stabilna. Tektonska politička ploča stoga zahtijeva jedinstvenu i reformiranu Europu koja može odgovoriti tim izazovima u duhu europske ideje. Pitanje je tko bi to trebao popraviti.

Analitičarka Alexandra Brzozowski pokušala je odgovoriti na ta pitanja - protupitanjiima. Buntovnička Višegradska skupina koja se osjeća gurnuta u stranu? Države na jugu koje jedva dišu od zaduženosti i posljedica propala europska migracijska politika? Ili kombinacija oluje i stresa koju nudi Emmanuel Macron i analitička stabilnost Angele Merkel...?

Nakon što članovi SPD-a odluče 4. ožujka, vjerojatno će biti jasno hoće li se Europa, bar za sljedeće četiri godine, morati nositi s velikom koalicijom dviju oslabljenih stranaka ili kancelarom na čelu manjinske vlade. Ni jedna opcija ne nudi previše obećanja. No, jedno je više nego jasno: Europa treba mnogo više od brze odluke vlade u Njemačkoj i još jedan mandat za Angelu Merkel.

Da bi se suprotstavila antieuropskim snagama u EU i izvan njega te ponudila građanima europsku budućnost, postoji potreba za kompetentnijim i motiviranijim šefovima država, čelnicima koji vjeruju u nužnost europskog projekta i koji su u stanju povezati nacionalne i europske politike.