Objavljeno 16. veljače, 2018.
Paško, orao zmijar iz Parka prirode Telašćica, do zimovališta u Africi i natrag u Hrvatsku prevali više od 12.000 kilometara
Dok Paško, orao zmijar do zimovališta i natrag preleti više od 12.000 kilometara, surom “orliću” sa Svilaje nije suđeno dalje od vjetroelektrane u Ravnim kotarima, neki su od rezultata istraživanja kretanja grabljivica do kojih su hrvatski ornitolozi iz udruge Biom došli satelitskim praćenjem
Orao zmijar gnjezdarica je selica Hrvatske i drugih europskih zemalja. Procjenjuje se da Hrvatska populacija zmijara ima 110 - 140 parova, a stanište im je od Istre do Konavala, uključujući otoke i planine uz obalu. Hrani se zmijama i gušterima, spretan je i brz letač koji satima lebdi i kruži iznad krša u potrazi za plijenom, a spada u ugrožene vrste. Zmijar zimuje u sjevernim tropima Afrike, južno od Sahare, pa je ornitologe zanimalo kojim putem zmijar stigne u zimovalište. Članovi Bioma iz Zagreba mladom zmijaru Pašku stavili su GPS uređaj 27. srpnja prošle godine u Parku prirode Telašćica.
Rezultati su pokazali da je Paško izabrao istočni selidbeni put, na kojem je za 25 dana, od 18. rujna prošle godine, preletio 6054 kilometra. Prosječno je dnevno preletio 275 km. Prvog dana preletio je 225 km do Vrgorca, a zatim je u dva dana prešao manje od sto kilometara. Trećeg dana preletio je 362 km do Borsha u Albaniji, a petog 340 km do Rodovilosa u Grčkoj. Zatim je preletio 262 km do Osmaneija, grada u Turskoj, preko koje je letio još tri dana. Potom je tri dana letio iznad Libanona i Jordana te doletio do Al Tora u Egiptu. Pet dana mu je trebalo da preleti Egipat, pri čemu je posljednjeg dana prešao čak 545 km! No preko Sjevernog Sudana prevalio je čak 598 km u jednom danu, što je otprilike udaljenost od Osijeka do Dubrovnika.
Sljedećih šest dana prelazio je sve kraće dionice, čak i kraće od 140 km, te doletio u zimovalište Al Akhdar, na krajnjem jugu Sjevernog Sudana, kod Srednjoafričke Republike. Prema Accuweatheru, ondje je ovoga tjedna temperatura zraka bila 40 stupnjeva! I tako će biti do proljeća. A tada eto Paška opet na šest tisuća kilometara udaljenom voljenom Jadranu.
Ornitolozi su također promatrali aktivnosti gnijezdećih parova bjeloglavog supa. Supovi spadaju u skupinu lešinara te su najbliži rođaci rodu orlova. Zajedno pripadaju skupini grabljivica. Prema podatcima iz Bioma, u Hrvatskoj je 47 vrsta grabljivica. One se dijele na sokolovke (Falconiformes), s devet vrsta sokolova, i na jastrebovke (Accipitriformes), s 28 vrsta, u koje spadaju orlovi, škanjci, lunje, eje, strvinari (supovi), kopci i jastreb. Noćne grabljivice čine sovke (Strigiformes), s deset vrsta sova i ćukova.
Hrvatsku naseljava i 20 - 25 parova surih orlova, koji obitavaju na nekoliko područja, najviše u priobalnom dijelu sjevernog Jadrana i na okolnim planinama Ćićariji i Učki, te u Gorskom kotaru i Lici. Na području Dalmacije, smatra se, ima samo nekoliko surih orlova. Suri orlovi nemaju prirodnih neprijatelja. Kao i druge grabljivice, na vrhu su piramide i kontroliraju zbivanja u ekološkom sustavu. Njihov jedini neprijatelj je, eto, čovjek.H
BJELOGLAVI SUP U HRVATSKOJ
Od četiri vrste europskih lešinara, a sve su ugrožene i zaštićene, bjeloglavi supovi jedina su koja se i dalje gnijezdi u Hrvatskoj. Promatranje je obavljeno na kolonijama na Cresu, Krku, Prviću i Plavniku tijekom ožujka, travnja i lipnja 2017. Ukupno je zabilježeno 108 aktivnih parova, koji su dali 76 ptića. Najviše parova bilo je na Malom Boku – Koromačni na Cresu, njih 40, i kod njih se izleglo 25 malih supova. Budući da manjih kolonija supova ima i na otoku Pagu i Velebitu, procjenjuje se da u Hrvatskoj obitava između 110 i 140 parova tih grabljivica.