S nedostatkom kadra suočavaju se ne samo gospodarstva zapadne Europe, što je trend već niz godina, nego sve više i istočne Europe, a u posljednje vrijeme, o čemu smo više puta i pisali, i hrvatsko.

U zemljama s mnogo snažnijom industrijom od hrvatske, poput Slovačke, Češke, Mađarske i Poljske, gdje je zaposlenost znatno veća nego kod nas, nedostatak radne snage izazvan je, baš kao i u Hrvatskoj, odlaskom stanovnika u zapadnoeuropske zemlje. Prerađivačka je industrija devedesetih godina dijelom preseljena sa zapada na istok Europe zbog niskih troškova rada i proizvodnje. Međutim, sada je ta industrija na istoku, kako zbog izjednačavanja cijena u “dvije Europe” tako i zbog nedostatka kadra te svakako povećanja konkurentnosti, dodatno prisiljena na velika ulaganja u automatizaciju i robotizaciju proizvodnje. O toj temi pisao je i Lider, navodeći da je problem s nedostatkom radne snage na istoku eskalirao početkom financijske krize 2008., kada su radnici migrirali u bogatije zemlje EU.

Promjene upućuju na pomak u radno intenzivnim modelima bivših komunističkih država koje su privukle strana ulaganja poreznim poticajima i nižim troškovima rada u usporedbi s državma zapada. Povećanje plaća nije bilo dovoljno kako bi mlade ljude motiviralo za ostanak i za poboljšanje negativnih demografskih trendova kao što je starenje stanovništva, prenosi Lider.

Ako natalitet ostane nizak, prema UN-ovu izvješću, stanovništvo Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske do 2050. godine smanjit će se za osam milijuna ljudi, prenosi se u tom tekstu. Ekonomisti upozoravaju da bi manjak radne snage mogao imati poguban utjecaj na istočnoeuropska gospodarstva, i to prije kraja ovog desetljeća.

Nedostatak radne snage, što je dobro poznato, već dugo postoji u zapadnoeuropskim zemljama. Njemačka, recimo, taj problem pokušava ublažiti imigracijskom politikom. Poljska također uvozi ogroman broj stranih radnika - milijun Ukrajinaca radi u Poljskoj.

Hrvatska nije industrijska sila, ali zbog odljeva stanovnika u zapadne zemlje i općeg gospodarskog rasta u protekle tri godine, kao i ogromnog rasta turizma, koji je radno intenzivan, hrvatska industrija do dobrih radnika više ne može doći lako. Turistički sektor problema s radnicima ima posljednje dvije-tri godine. Građevinski također muku muči s mnogim zanimanjima. Metalska industrija vapi za kvalificiranim variocima ili bravarima. Valja podsjetiti na primjer rovinjske tvornice za preradu ribe Mirna, koja nije mogla pronaći radnike za rad na traci za plaću od oko četiri tisuće kuna. A Mirna nije izolirani slučaj.

Iz osječkih tvornica, a nije ih preostalo mnogo, procjenjuje se, svojevoljno je u samo proteklih godinu dana uglavnom na rad u inozemstvo otišlo nekoliko desetaka ljudi. U jednoj prehrambenoj industriji ispričali su nam kako je velik broj mlađih osoba koje su radile na proizvodnim linijama za plaću od oko četiri tisuće kuna jednostavno dao otkaz i odselio se u Njemačku ili Irsku, gdje su dobili poslove s neusporedivo boljim plaćama.

Hoće li hrvatske tvornice u nedostatku kvalitetnih i ne preskupih radnika biti prisiljene zapošljavati robote? I domaća industrija, naravno, ako želi pratiti konkurenciju i uopće opstati na tržištu, a potom i rasti, jednostavno mora ulagati u osuvremenjivanje proizvodnje.

Osječka Saponia intenzivno se razvija proteklih dvadesetak godina i po svim je ekonomskim pokazateljima uspješna tvrtka. Brojke najbolje pokazuju zašto je to tako. Primjerice, prema podatcima koje nam je iznio predsjednik uprave te tvrtke Damir Skender, Saponia je 1998., prije nego što je tu tvrtku preuzeo današnji vlasnik - Mepas Mirka Grbešića - s ukupno 1050 ljudi proizvela 24.500 tona proizvoda. Točnije, nešto više od 23 tone po radniku. Osamnaest godina poslije - 2016. - tvrtka je s ukupno 850 zaposlenih ljudi proizvela i na tržište plasirala 102 tisuće tona proizvoda ili 120 tona po radniku. Produktivnost je povećana za više od pet puta, i to prije svega zahvaljujući velikim ulaganjima u osuvremenjivanje proizvodnje. Od 1998. do prošle godine Saponia je investirala ukupno 52 milijuna eura. Proteklih godina prosječno se u proizvodnju investira do dva milijuna eura godišnje. Dobre radnike nije lako pronaći i ljudski rad je sve skuplji, tako da radnike sve više zamjenjuju upravo pametni strojevi, automatizirane proizvodne linije ili robotske ruke.

Niz je još tvrtki koje su svoju proizvodnju povećale ili podigle iz temelja primjenom suvremenih tehnologija. U njima se odvija visokoautomatizirana proizvodnja, koja ne treba mnogo ljudi. Primjerice, to su naše farmaceutske tvrtke, koje su i veliki izvoznici. Tvrtka Mlinar u svojim tvornicama također ima automatizirane procese proizvodnje. Mlinar je također uspješan izvoznik. Požeška Color Grupa proizvodi kamine i dimovodne cijevi uz uporabu pametnih strojeva i robota. Ne treba posebno isticati da je velik izvoznik.

Orahovačka tvrtka Phoenix bavi se proizvodnjom opruga i strojeva za proizvodnju opruga. Upravo se ti strojevi mogu svrstati u visokotehnološke, jer su upravljani računalom, a opremljeni s 12 motora i robotom. Strojevi za proizvodnju opruga nastali u Phoenixu koriste se u cijelom svijetu.

Prošle godine pisali smo o tome da se cijela Europa sve više okreće četvrtoj industrijskoj revoluciji, ili “industriji 4.0”, koja podrazumijeva upravo uvođenje robota kao zamjene za ljude.

Međunarodna federacija za robotiku (International Federation of Robotics) procjenjuje da će do 2019. u tvornicama u cijelom svijetu biti instalirano oko 1,4 milijuna novih industrijskih robota. Također je procjena da je lani u središnjoj i istočnoj Europi instalirano 9900 robota, ili čak 28 posto više nego 2016. godine. Ta organizacija predviđa, prenosi Lider, da će 21 posto godišnje stope rasta proizvedenih robota otići u tu regiju do kraja desetljeća, što je gotovo dvostruko više od europskog prosjeka.