ĐAKOVO - Nakon pune 74 godine tišine o tome gdje je i kako u vihoru II. svjetskog rata u Slavoniji nestao njezin djed Mirko Mišić iz okolice Livna u BiH, a vođena intuicijom, nadom ili nečim trećim, Draženi Škrabić iz Zagreba (59) ovih dana zatitralo je srce i razgorio plamičak nade da bi se ona i obitelj možda mogle približiti istini o njegovoj sudbini.

Tračak nade, naime, izazvao je tekst u Glasu Slavonije od 22. siječnja “Jazavci i lisice iskopali ljudske lubanje i kosti!”, kada smo izvijestili o nalasku ljudskih ostataka u samonikloj šumi na prostoru između sela Slobodna Vlast, Ratkov Dol i Musić, udaljenih od Đakova 30-ak kilometara. Nalazak kostiju potvrdila nam je tada i PU osječko-baranjska – da je “u dopodnevnim satima 28. prosinca 2017. zaprimila dojavu o pronalasku kostiju koje su nalik na ljudske, u šumi između naselja Slobodna Vlast, Ratkov Dol i Musić” te da su nakon obavljenog očevida i u konzultacijama sa ŽDO-om pronađene kosti proslijeđene na Odjel patologije u KBC Osijek radi utvrđivanja podrijetla i starosti.

– Potaknuta objavljenim tekstom, intuicija me navela da se nadovežem na naslov i počnem raspitivati - kaže Dražena Škrabić.

- Moj djed Mirko Mišić, rođen 7. svibnja 1897., nestao je i nikada se ništa o njemu nije saznalo. U smrtnom listu naveden je datum smrti 1. svibnja 1944., Slavonija. Djed je s bratom Jakovom i susjedom išao iz Sturbe, svog sela pokraj Livna, nosivši u Slavoniju pletene stvari od vune poput torbi i vreća, za zamjenu za kukuruz, brašno, hranu, jer je doma imao ženu i petero djece koje je trebalo prehraniti - kaže gđa Draženka o okolnostima djedova odlaska u Slavoniju u vihoru rata. I drugi su ljudi tada odlazili iz Bosne, kako bi se prehranila gladna usta, u Slavoniju po hranu, pa tako i Mišić, čije je šestero djece rođeno 1920., 1926., 1930., 1936., 1938. i 1941. Najstarije Mirkovo dijete, kći, rođenao 1920., majka je gđe Dražene. Prvorođena Mišićeva kći u trenutku očeva nestanka već je bila udana, i to od 1941.

– Kako se priča, njih trojicu, kad su izišli iz sela u kojem je živjelo hrvatsko stanovništvo, iz kojeg su prešli u selo sa srpskim življem, zaustavila je skupina ljudi, nisu bili vojska, a nakon nekoliko kilometara djedov brat uspio im je pobjeći. Za njim su pucali, ali se spasio i vratio kući, donijevši nešto kukuruza i jabuka. Nagovarao je brata, mog djeda, da i on bježi s njim, no odgovorio mu je da se nema što bojati, da ništa nisu skrivili tim ljudima - prepričava dio obiteljske povijesti Dražena Škrabić.

– Za mog djeda i susjeda, koji se prezivao Mandić, ime mu ne znam, nikad se ništa nije saznalo što se s njima dogodilo, iako se godinama preko Crvenog križa i drugih institucija tražilo - dodaje gđa Dražena u nadi da bi ovaj tekst mogao pročitati netko tko bi nešto više znao o događajima iz 1944. i o okolnostima nestanka njezina djeda. Nalazak dviju lubanja i drugih kostiju dao je nadu...

Dio javnosti, poglavito žrtvoslovne udruge, kosti i okolnosti nalaska u samoniklom šumarku, pokraj kojeg je poljoprivredna površina čiji ih je posjednik i pronašao, povezuje s vremenom Drugog svjetskog rata i činjenicom da je tuda u travnju 1945., nakon ulaska partizana u Đakovo, prolazila kolona smrti – đakovački križni put, s oko 500 nevoljnika koje su partizani smaknuli 20-ak kilometara dalje, u Ruševu, ili na putu do tog sela. Žrtvoslovne udruge podsjećaju i da je od 1942. do početka 1943. to bio prostor tzv. partizanske države.

- Bio je to prostor koji su kontrolirali partizani i tu dovodili i ubijali neistomišljenike, odnosno ljude s prostora koji nisu bili pod partizanskom kontrolom - kažu žrtvoslovci. Povijest ovoga kraja nije bila turbulentna samo za vrijeme II. svjetskog rata. Drugi dio javnosti, pak, kosti povezuje s nekadašnjim, tzv. starim grobljem. Odličan poznavatelj povijesti Slobodne Vlasti i toga kraja uopće, umirovljeni Petar Šimić, s osječkom adresom, potvrđuje kako je do prije stotinjak godina na tom prostoru postojalo staro groblje, da su u tom trokutu ljudi živjeli i prije dolaska Turaka, oko 1600., 1700. godine.

– Tamo gdje su ljudi živjeli, imali su i groblje. To staro groblje postojalo je do negdje 1900. godine. Prvi podaci koje sam našao o njemu govore o vremenu oko 1890. godine i o tome tko je bio pokopan. Tada je tu bio brijeg i tu je živjelo pet obitelji - kaže Šimić o mogućnosti da su pronađene kosti ostaci starog groblja. Šimić, ali i drugi u selu, kaže kako nije (bila) rijetkost pronaći kosti i drugdje oko sela.

- Kada sam pročitala tekst o tim nađenim kostima, obuzeo me neki osjećaj koji me ponukao da nešto poduzmem. Možda je to trag, tko zna?! - kaže Dražena Škrabić, kojoj bi, s obitelji, danas potomcima Mirka Mišića, bilo kakav novi trag o okolnostima njegova nestanka i smrti bio dragocjen za odgovor na koji čekaju 74 godine.