ZAGREB - Od 15. do 22. veljače kino Tuškanac donosi retrospektivu jednog od najistaknutijih predstavnika tzv. novog njemačkog filma, pod nazivom Portreti: Celuloidna putovanja Wima Wendersa. U sklopu ciklusa bit će prikazano sedam poznatih redateljevih ostvarenja, kako onih nastalih u razdoblju novog njemačkog filma, filmske tendencije druge polovine 60-ih i 70-ih, koja je isprepletala modernističku, novovalnu poetiku s obrascima holivudskog žanrovskog filma (npr. djela Rainera Wernera Fassbindera), tako i iz kasnije, međunarodno najuspješnije, faze redateljeva stvaralaštva, sredinom 80-ih do početka 90-ih.

Nebo nad Berlinom (Der Himmel über Berlin, 1987.) kultno je Wendersovo ostvarenje, nadrealna fantazija o anđelu Damielu, koji, nevidljiv, prisluškuje tuđe razgovore te odlučuje postati čovjekom nakon što se zaljubi u trapezisticu Marion. Film je ovjenčan brojnim nagradama, između ostalog i za najbolju režiju na filmskom festivalu u Cannesu te Europskom filmskom nagradom...

Lisabonska priča (Lisbon Story, 1994.), film je o redatelju Friedrichu, koji za snimanja filma u Lisabonu nailazi na probleme sa snimanjem zvuka pa traži pomoć od svog prijatelja, tonskog snimatelja Wintera. Nakon dolaska u Lisabon Winter ne nalazi Friedricha, a tijekom potrage susreće glazbenu skupinu Madredeus te se zaljubljuje u njihovu pjevačicu Teresu...

U toku vremena (Im Lauf der Zeit, 1976.) u središtu ima popravljača kinoprojektora Brunu, koji vrijeme provodi putujući od jednog do drugog ostarjelog kina. Na putu susreće autostopera Roberta, kojemu se raspao brak te njih dvojica zajedno nastavljaju put lošim cestama duž granice Istočne i Zapadne Njemačke. Film je osvojio nagradu FIPRESCI na filmskom festivalu u Cannesu 1976.

Pariz, Texas (1984.) poznati je film ceste o Travisu, kojega nakon četverogodišnjeg izbivanja pokupi brat Walt, kod kojega živi njegov sin Hunter. Otac i sin počinju graditi odnos i planirati kako pronaći Jane, Hunterovu majku i Travisovu bivšu suprugu. Film odlikuju izvrsne glumačke kreacije Harryja Deana Stantona i Nastassje Kinski te kultni soundtrack Ry Coodera, a uz brojna međunarodna priznanja nagrađen je i Zlatnom palmom u Cannesu.

Alice u gradovima (Alice in den Städten, 1974.), još je jedan film ceste, ujedno i kronika o odnosu odraslog čovjeka i djeteta, priča je to o fotoreporteru Philipu, koji lutajući Amerikom upoznaje devetogodišnju djevojčicu Alice te joj pristaje pomoći da isključivo na temelju fotografije pronađe kuću svoje bake u Njemačkoj...

Wim Wenders (1945., Düsseldorf), nakon što je 1963. maturirao, studirao je medicinu, psihologiju, filozofiju i sociologiju u Münchenu, Freiburgu i Düsseldorfu. U listopadu 1966. ne uspijeva upisati visoku filmsku školu u Parizu. Postaje vječni gost francuskog filmskog instituta (Cinématheque française). Godine 1967. upisuje Visoku školu za film i televiziju u Münchenu. Kasnih 60-ih debitira kratim filmovima inspiriranim novim američkim podzemljem i posebno eksperimentalnim radom Andyja Warhola. Wendersonov prvi igrani film Ljeto u gradu (Summer in the City, 1970.) ujedno i njegov diplomski rad.

Godine 1971. zajedno s ostalima osnovao je izdavačku kuću Filmverlag der Autoren, koja je postala nezavisna od velikih studija što se tiče produkcije i stvaranja novog njemačkog filma. Wenders je postao jedan od vodećih autora novog njemačkog filma. Godine 1975. prima prvu nagradu za film Pogrešan pokret (Falsche Bewegung): film je dobio Njemačku filmsku nagradu u šest kategorija. Slijedila su mnogobrojna međunarodna priznanja za igrane i dokumentarne filmove, između ostalog i Zlatna palma na festivalu u Cannesu za film Paris, Texas, 1984., i nagrada za najbolju režiju za Nebo nad Berlinom (Der Himmel über Berlin), 1987. Wenders nosi počasni doktorat Sorbonne, profesor je na Visokoj školi za film i televiziju u Berlinu, član berlinske Akademije umjetnosti (1984.), bio je predsjednik Europske filmske akademije (1991. - 1996.) te je odlikovan Saveznim križem za zasluge (Bundesverdienstkreuz). N.Vek.